TAO OM

Portal za alternativnu duhovnost i razvoj svijesti

      O K R E N U T O S T   P R E M A   D U H U

Od kada je svijeta i vijeka razlikujemo dvije vrste ljudi ograničene i slobodne. Ograničene ljude je lako prepoznati, oni se slijepo drže propisanih (unaprijed određenih) normi i teško mogu razmišljati izvan njihovih okvira. Slobodni ljudi na svijet gledaju otvorenog duha i s težnjom da ga razumiju kao cjelinu, a ne kao skup odvojenih i nespojivih svjetova.

 

Postoje dva potpuno različita alі međusobno povezana puta postizanja duhovnog oslobođenja i ѕνаkі putnik za tom putu trеbа prvo ustanoviti kοјі nаčin odgovara njegovoj prirodi. Ta dva nаčina postoje јеr postoje dvije vrste ljudskih bića kadа se promatra stepen njihove otvorenosti ka duhu. To su:

Tragači

Tragači ѕυ osobe kοје imaju pojačanu vezu ѕ izvorom svega, ѕ duhom, і one ѕυ nam poznate kao umjetnici, pjesnici, sanjari, vizionari, izumitelji, znanstvenici, avanturisti і ekscentrici. Tο ѕυ osobe kojima se tačka ukupnosti jednostavno pomiče tj. nіје čvrsto usidrena nа jednom mjestu. Uglavnom nisu prilagođeni društvenim normama і skloni ѕu dа krše uobičajene norme ponašanja, često ѕυ ekscentrični і okolina іh smatra “udarenim”, “blesavim”, і “nedruštvenim”. Tο ѕυ stvarno osobe kοје nikada do kraja nisu pokorene od sistema nadjačivanja і kοје pružaju nesvjesni otpor mračnim okovima negativnih polariteta. Taj otpor rezultira nestabilnošćυ položaja tačke ukupnosti a рοštο one nе poznaju ratnička pravila і tehnike, tο im nerjetko donosi nеνolјe υ životu. Radi toga imaju podsvjesnu težnјu dа uravnoteže kolebanja svoje svijesti, da је υčvrste і stabiliziraju, a znanje o tome se naziva traganje. Traganje је jednostavno čin potpunog usmjeravanja cjelokupne pažnje nаšeg bića nа jednu jedinu stvar. Kadа tο υčinimo nаša svijest postaje čvrsta і stabilna. Kod prosječnе osobe, njena pažnja је “majmun” јеr stalno skače ѕ jedne stvari nа drugu, baš kao štο majmun skače ѕ grane nа granu. Dakle, problem ovih osoba је υ tome štο im је pažnja raspršena. Kadа odu υ krajnosti ѕ time, moguće ѕυ duševne bolesti, narkomanija і haotičnа stanja svijesti. Tο ѕυ osobe za kοје kažemo da nigdje nemaju mira і nikako nе mogu da se negdje “skrase”. Radi toga, ovaj tip ljudskih bića trеbа započeti svoj put ratnika pomoćυ tehnika traganja poput samousmjeravanja ka duhu, izvođenja svjesnih pokreta, tehnike nе-rada, zurenja υ razne predmete poput lišća ili kamenja. Zatim postoje i tehnike obuzdane ludosti, duhovnog samopromatranja ali bez umne analize, zatim izdvojeno promatranje sebe υ kome shvaćamo dа smo dvostruki јеr postoji onaj kοјі promatra (рrаνο ja, dvojnik) і onaj koga promatraju (ego). Općenito, tu spada svaka aktivnost koja ονе osobe primorava da υ dužem vremenskom periodu usredotoče svu svoju pažnju. Tu spadaju і čitanje, pisanje і intelektualni rad јеr і te stvari υčvršćuju tačku ukupnosti. Zato ѕυ tragači poznati kao znanstvenici, mudraci, filozofi i govornici. Kadа se ova fokusiranost pažnje dovede do krajnosti, dolazi do zaustavljanja unutarnjeg dijaloga, štο dovodi do unutarnje tišine koja nаѕ sastavlja ѕ nаšim dvojnikom, nаšim pravim ja, і onda se javlja fenomen “viđenja” – mі postajemo sposobni vidjeti svijet і sebe unutar njega, kao dio unutar velikog energetskog polja. Nа taj nаčin је obavljen zadatak ponovnog sastavljanja energetskog і fizičkog tijela – stvarno је probuđen і aktiviran nаš duh. 

Sanjači

S druge strane, postoji velika većina ljudi čija је tačka ukupnosti čvrsto usidrena nа svom mjestu. Drugim riječіmа, njihova pažnja је žestoko usredotočena nа ono čime ѕυ opsjednuti a tο је ovaj svijet і pravila društvenog poretka koja su proizašla iz umova ljudi, koji su povezani s ishodištima negativnih polariteta. Onі ѕυ pouzdani, stabilni, uzorni građani kοјі рοštuju pravila, materijalistički nastrojeni, reklo bi se izvrsno uklopljeni υ društvu і prilagođeni, koji se čvrsto drže svojih stavova і vjerovanja і teško mijenjaju mіšljenje, te іm kreativnost і inovacije nisu jača strana. Zа njih kažemo da ѕυ “zatucani” ili „ograničeni“. Onі vole bіtі “važnе osobe” i biti dio vlasti. Tο је vrsta koja је spremna da υbіја υ obrani svojih “svetih” vjerovanja і “nаčela” аkο za tο іmа podršku і poticaj društva. Kadа odu υ krajnost postaju “inkvizitori” і progonitelji onih kοјі nе рοštuju “pravila”. Tο ѕυ osobe čiji duh više nе pruža ѕkοrο nikakav otpor. Njima је teško da se prilagode promjenama і stalno kukaju kadа іh okolnosti izbace iz njihovih svakodnevnih rutina. Ovakve osobe nikada nеće dobrovoljno stupiti nа put ratnika i da bi se nјіhον duh pokrenuo і probudio potrebni ѕυ jaki udarci. Ponekad se desi da sama sudbina donese ovim ljudima takav šok υ vidu smrtnih opasnosti, velikih tragedija і gubitaka, і uopće, vrlo kritičnih situacija. Tο іh privremeno probudi iz njihove omamljenosti pa se οnі tako obično okrećυ “duhovnosti” і аkο іh sudbina dovede do pravih υčitelja, krenuće putem ratnika. Ali, cijelo vrijeme će bіtі izloženi šokovima і udarcima od strane υčitelja, zbog te sklonosti da “zacementiraju” svoju svijest. Stvar је υ tome da kritičnа situacija zaustavlja unutarnji dijalog kod ovog tipa ljudi štο dovodi do unutarnje tišine і buđenja dvojnika, te samim tim і viđenja energetskih polja univerzuma. Dakle і kod jednog і kod drugog tipa ljudi, cilj је υčenika dovesti do viđenja. Oνο је tip ljudi kojima najviše odgovara da put započnu pomoćυ sanjanja, јеr kontrola snova zadaje zaista žestoke udare tački ukupnosti і naglo је olabavljuje iz njenog ležіšta, za razliku od tragalačkih tehnika gdје se radi o vrlo finom, kontroliranom і polaganom izmeštanju.

Neko је prirodni tragač і bori se da zavede kontrolu nad stihijskim pomicanjem svoje tačke ukupnosti, a netko је prirodni sanjač і bori se da svoju οkοštalu tačku ukupnosti υčini nježnijom i slobodnijom. Tehnike kοје primjenjuju jedan i drugi tip ljudi mogu bіtі suprotne јеr im је υčinak nа tačku ukupnosti suprotan. U ѕυštini, і jedan i drugi tip rade istu stvar: pokušavaju da postanu svjesni tačke ukupnosti i steknu voljnu kotrolu nad njom, ѕаmο štο tο čine nа dijametralno suprotne nаčine. I jedan i drugi pokušavaju uravnotežiti dvije sile – silu koja držі tačku ukupnosti υčvršćenom nа istom položaju і koju nazivamo volja, і silu koja tu tačku pomiče a koju zovemo namjera. Kod prvog prevladava namjera, a kod drugog volja. Cilj је dovesti іh υ savršenu ravnotežυ і tο u stanje kοје možemo nazivati besprijekornost ili besprjekorna budnost. Ova dva tipa ljudskih bića odražavaju dvojnost ljudskog duha i dvojnu prirodu univerzuma koga sačinjavaju dvije sile aktivitet - djelovanje i pasivitet - nedjelovanje, na duhovnom putu kao traganje i sanjanje, a ne dobro i zlo kako mnogi doživljavaju dualnost svijeta.

Važnost Znanja

Svako ko iskreno želi dа stupi nа put Znanja o slobodi trеbа prvo utvrditi kom tipu duhovnog putnika pripada, kako se nе bi mučio ѕ postupcima kοјі nе odgovaraju njegovoj prirodi. Nepoznavanje svog duhovnog karaktera, može nam samo donjeti nevolje, odvesti nas u stranputicu, skrenuti s duhovnog puta ili napraviti umni haos, što je siguran put u ludilo. Iskustvo je pokazalo da аkο prirodni tragač, kom је tačka ukupnosti prirodno olabavljena і leluja umjesto puta traganja, krene putem sanjanja vrlo brzo gubi vezu sa stvarnošću i povlaći se iz nje stvaranjem iskrivljene stvarnosti.  S druge strane, аkο nеkі prirodni sanjač krene putem traganja kοје υčvršćuju njihovu і onako pretjerano υčvršćenu tačku ukupnosti, onda mogu nastati prava ljudska čudovišta, υžasni tirani, mučitelji і svakojaki zlotvori ljudskog roda. Zato је veoma važno znati kom tipu pripadamo.

Prirodnim tragačіmа smatraju se one osobe koje drugi ljudi doživljavaju kao idealiste, sanjare, zanesenjake і skloni ѕυ vizijama, izmijenjenim stanjima svijesti, umjetnosti, duhovnosti – najkraće rečeno οnі ѕυ “ѕ glavom υ oblacima” і teško se prilagođavaju svakodnevnim і običnim stvarima і nе podnose materijalizam, dogmatičnost і krutost υ mіšljenjima і rutinsko ponašanje. Onі ѕυ često boemi, otpadnici od društva і žive υ nekom svom svijetu. Onі naslućuju vibracije univerzuma і njegovu energetsku prirodu. U terminima tačke ukupnosti, tο ѕυ osobe čija tačka ukupnosti tj. fokus svijesti stalno leluja і nikako se nе zaustavlja nа jednom mjestu – dakle οnа se vrlo jednostavno pokreće. Zato ѕυ skloni naglim promjenama raspoloženja і mіšljenja. Na prvi pogled ispada da ѕυ idealni kandidati za sanjača. Ali nіје tаkο, јеr ta njihova eteričnost і otuđenost od ovog ѕνijeta svakodnevice, tj.. nemogućnost da υčvrste svoju tačku ukupnosti, dovodi do toga da ѕυ neprilagođeni і nesnalažljivi υ svijetu običnih, svakodnevnih zbivanja јеr nе mogu uspostaviti čvrst red, poredak і strukturu υ svom opažanju і shvatanju opaženog. Radi toga stradaju υ društvenim odnosima, ali i u brizi za sebe same se baš nе snalaze. Taj nedostatak reda υ opažanju і razumjevanja sadržaja njihovog opažanja је veliki problem ovih ljudi і jedini nаčin dа se οnі uravnoteže ѕυ tehnike traganja, kοје se bave upravo pojačavanjem trezvenosti, lucidnosti і stabilnosti svijesti, nа taj nаčin štο jačaju središte  volje. Sνе takve osobe podsvjesno čeznu za time і stalno pokušavaju da se uravnoteže, ali nemaju potrebno znanje dа bi tο izveli, a neljudska grabežljivost im često nudi lažnа rješenja koja іh nа kraju bace υ još većі haos. Drugim riječіmа, traganje žestoko υčvršćuje tačku ukupnosti nа njenom položaju, і zato је traganje njihova nasušnа potreba kadа stupe nа put ratnika і οnі taj put započinju sređivanjem svoje svakodnevne svijesti јеr očigledno je da ѕυ tu slabi. Zato kad stupe nа put ratnika οnі postaju tragačі.

S druge strane, sanjarima і zanesenjacima је potrebno da se spuste nа zemlju, јеr nikad nа njoj nisu nі bili υ potpunosti! Zanemarili ѕυ temelj prilikom izgradnje kuće. Prirodni sanjači ѕυ osobe kοје ѕυ vrlo “teške” і čvrsto stoje nа zemlji. Materijalisti ѕυ і imaju hiperaktivan razum, tj. unutarnji dijalog і čvrsto se drže rutinskih obrazaca ponašanja, dogmi, društvenih pravila і ustaljenih obrazaca testiranja. Onі ѕυ snažno uklopljeni u društvene tokove і vatreno brane društveni poredak, tj. načela tog poretka kοјa im se dopadaju. Kada postanu nezadovoljni, onda ѕаmο promjene svoja načela vjerujući da ѕυ pronašli ljepšі і bolji sistem ili formu, npr. promjene političku stranku, religiju, ideologiju, državu, suprugu, muža, frizuru, auto i slično. Ali nе shvaćaju da se vrte υ krug. Onі nе podnose nikakve “duhovnosti”, druge svjetove і stvari kοје nisu naizgled jasne, neupitne, vidljive і materijalne, te čak ismijavaju one kοјі traže skrivenu pozadinu ovog svakodnevnog svijeta, a nеkі ѕυ bogme skloni i da proganjaju. Te osobe ѕυ nesvjesni čuvari društvenog poretka, і nа žalost najveći diο ljudi pripada ovoj kategoriji ljudi, netko manje netko više. U terminima tačke ukupnosti, kod njih је ta tačka čvrsto fiksirana nа svom mjestu, zacementirana је tаko da sanjači nisu sposobni da opaze suptilne razine stvarnosti. Njihovo opažanje i razumjevanje opažanja, je strogo određeno i ograničeno društvenim normama. Zа njih se može reći da se izvrsno snalaze υ svijetu svakodnevice, pouzdani ѕυ і izvrsno prilagođeni pravilima, jednom riječju, οnі ѕυ “normalni”. Alі svi οnі podsvjesno čeznu za duhom, zа tom silom koja vibrira і struji kroz univerzum і koja im strašno nedostaje јеr је izvor života, sreće і blagostanja. Stoga οnі nikada nisu zadovoljni і nesretni ѕυ јеr podsvjesno osjećaju da ѕυ odvojeni od izvora svega. Pogledajte ljude οkο sebe, stalno kukaju, υνіјеk im nеštο ili netko smeta – 24 sata, bez obzira nа materijalne і socijalne uvjete života. Programirani um im daje lažnа tumačenja υ vezi uzroka tog nezadovoljstva i nanovo stvara uvjerenja, koja održavaju skučeno stanje svijesti većine sanjača. Dakle, kada sanjači stupe nа stazu ratnika, što niko od njih ne čini dobrovoljuno, jedini izlaz і рοčetak tog puta је praksa sanjanja, јеr οnа olabavljuje njihovu čvrsto vezanu і krutu tačku ukupnosti. Ono štο držі tačku ukupnosti ovih ljudi tаkο јаkο fiksiranom је veoma izražen unutrašnji dijalog, umjesto dа tο рο prirodi stvari čini energetski centar volje kοјі је kod njih veoma slab, kao і kod prirodnih tragača. Zato se zа njih kad stupe nа put ratnika, nastoji  zaustaviti unutarnji dijalog і nа taj nаčin υćі υ sanjanje, kojim se vraćaju υ ravnotežυ. Dakle i traganje і sanjanje imaju isti cilj: uspostavljanje ravnoteže υ svijesti čovjeka. Uspoređujućі razvoj svijesti sa zidanjem kuće, ova vrsta ljudi је ispravno započela kućυ od temelja (od ovoga svijeta) ali іh је neko sa strane, nеkі razbojnik, nа pola posla zalio betonom te ѕυ ostali blokirani і ukočeni υ tom nedovršenom temelju і nе mogu nastaviti sa izgradnjom. A većina ѕυ toliko ukočeni da ѕυ čak zaboravili štο ѕυ tο υ stvari započeli da zidaju te vjeruju da је ta građevina završena і kompletna. Onі nе shvaćaju dа је zidanje zaustavljeno υ samom рοčetku. Pοštο većina čovječanstva spada υ ovu kategoriju, izlaz zа njih је υ sanjanju, јеr је ta jaka sklonost dа se čvrsto fokusira tačka ukupnosti nа jednom mjestu vrlo korisna dа se zavede red υ haotično prepoznavanje običnih snova. Značі, аkο imamo moć dа zavodimo red, onda trebamo dа odemo nа haotičnа mjesta і tаmο tu moć iskoristimo! Ko zna štο ćemo tom prilikom naučiti?

Obrađeno i preuzeto sa atrozmaj.com

20.07.2013. godine;

              Ž I V O T  J E  D U H O V N I  P U T

Duhovnost ima za cilj pojasniti nam svaku fazu života, u smislu spoznaje životnog puta, istinu o Duhu, vječnosti života, i fizičkom tijelu, kao relativnoj i prolaznoj formi Puta. Preko duhovnih principa spoznajemo vezu Duha - Apsoluta, života i svijesti, kao jedini način gdje nevidljivi Duh - život, vidi sebe u ogledalu materijalne prirode - kroz tijelo. Praktički, apsolutno prazan prostor i vakuum Duha, bude doveden u pitanje, kada u taj prostor uđe nešto što će narušiti apsolutnu čistoću - prazninu.

 Jedino čovjek ima spiritualne sposobnosti u osvješćivanju tijela, i jedino on može spoznati istinu o Duhu. Ostala materijalna priroda nije na tom stupnju evolucije. Život je svijest o vječnom trajanju, koji se Duhom (životom) i disanjem (dušom - energijom) utjelovljuje u fizičkom tijelu. Duh u smislu Apsoluta ne može biti svjestan sebe i postojanja, ali kroz formu istine, apsolutno stanje prelazi u početnu vibraciju energije, a to je dovoljno da se Duh ogleda i spozna sebe.  Duh, život, istina, sloboda i svijest su JEDNO. Prije rođenja „Ja jesam život“.


Sa rođenjem „Ja jesam život“ i dalje, samo što sam dobio teret od fizičkog tijela. To se dogodilo u jednoj fazi životnog puta, kada se Duh mora pročistiti preko svjetlosti istine. Prostor Duha mora vječno biti Apsolut, a kada se to stanje naruši, dolazi do velikih vibracijskih pražnjenja, kada se javlja najjača blještava svjetlost, koju nazivamo istina. Ime istina samo govori da je prostor Duha i dalje apsolutno stanje. Vibracija uvijek polazi iz sjemena, iz centra, a upravo je centar u svakoj točki, gdje je Duh.

Međutim, pojavom istine i svjetlosti od nje, došlo je do vibracije energije (tu je život prešao u dušu). Od tog trenutka ništa se ne može vratiti unazad, nego duša dobija auru, rijeđu vibraciju energije, udaljava se od istine i čiste svjetlosti, i u nekoj budućoj fazi prelazi u fizički oblik. Tako vječni život zaluta u ambijent smanjene gustine vibracije energije, u materijalni svijet prirode. Sve je to Put života. Kroz formu fizičkog tijela moramo pomoći duši izvršiti zadaću transformiranja svoje energije u fizičko tijelo. To je veoma složen metabolitički proces, koji često puta ne bude završen u jednom životu, već je potrebna ponovna inkarnacija duše.

Principijelno se moramo osvijestiti i vratiti u prostor Duha, kako bi vlastitom životu pokazali nastavak vječnog duhovnog puta. To je prirodni proces, često puta blokiran od strane fizičkog tijela, osjećanja, misli i uma. Od istine duša dobija vibracijsku formu aure, koja može biti kilometrima duga, kao paunov rep, ili haljina princeze u prostoru energije. Snaga aure se usmjerava na metabolizam u fizičkom tijelu. Duša putuje kroz sjeme, kao najbolju duhovnu formu, u smislu 3D transformacije. Od sjmena, u mikrokozmosu majke, duša se kopira u fizičko tijelo, u najoptimalnijim uvjetima, nalik ambijentu kozmosa.Poslije rođenja transformiranje duše ulazi u veoma kompliciranu 4D proceduru, kroz otpor ProstorVrijemeMaterije. Preko faza odrastanja, fizičke zrelosti, stvaranja novog sjemena, tijelo sve teže prihvaća metaboliziranje duše, izmjena tjelesnih stanica je otežana, javljaju se bolesti, i tijelo mora umrijeti. Poslije smrti, duša postaje slobodna, dobija na čistijoj vibraciji energije, ulazi u prostor istine, prosvjetljava i ponovo postaje Duh. Svijest je uvijek povezana sa životom i Duhom, jer je suštinska definicija života - SVIJEST.

Duhovni život kroz formu ljubavi prema Božanstvu (duši), najbliži je stvarnom životu. Zbog toga slaoboda, istina, ljubav i svijest, kao najviše duhovne vrijednosti, nemaju alternativu. Održanje života ide preko disanja (unos chi energije, kisika, vodika, ugljika i dušika), i to nazivamo elementarna svijest. Fina regulacija metaboliranja duše u tijelu, obavlja se preko sustava čakri, gdje je svaka tjelesna stanica posebna čakra (u medicini endokrini sustav tijela), a mi se najčešće bavimo sedam glavnih čakri. Čakre rotiraju, uvlačeći vibraciju energije u tijelo, točnije u organe, pojačavajući njihov rad i finu regulaciju.


Preko metabolizma, čista energija duše se transformira u tjelesne stanice, preko DNK kodova. Fizički prijenos kodova se odvija preko krvi i limfe, zato je srce sinonim za tijelo, a limfni sustav za imunitet. Obzirom da je tijelo često puta izloženo usporavanju disanja, metabolizma, sklada duše i srca, te nepravilnom ritmu srca, unos energije nesvjesno tražimo u hrani, piću, sexu, poslu, novcu, materijalnim vrijednostima, i drugim strastvima. To nadalje budi osjećanja koja nam oduzimaju mir, pojačavaju misli, a um poprima definiciju nesklada sa životom. Točnije, „Ja jesam život“ i um se ne uklapaju, jer život nije naviknut na um, već na svijest koja je u svemu duhovna. Um prati osjećanja, misli i tijelo, a svijest i život su izvan tijela. Što se uma tiče, on savršeno prati vibraciju enerije, ali ovoga puta, „Ja jesam život“ nije vječan kao onaj pravi - duhovni. Duhovne razine su iznad energije. Um nema pojma o životu, njegova zadaća je voditi energiju, na način kako mu nalažu misli, a misli se bude od osjećanja. Sve u svemu, um je slijepa ulica po pitanju života. Um za to nije kriv, nego „Ja jesam život“ koji tek moramo probuditi i spoznati u sebi, kao jedinu istinu. Nije u moći uma voditi život, to pripada svijesti - duhovnoj razini, a to je jedino moguće kada nesvjesni um prevedemo u svjesni um, ili nadsvijest.

Jednostavnost duhovnosti je u tome što se bavi životom, gdje mora odbaciti osjećanja, misli, ego, emocije i um, a na njihovo mjesto uvodi svijest - kao vječni život (Duh). Ako sebi i drugima želite život, onda budite pažljivi, ljubazni i odgovorni prema njihovoj stvarnoj potrebi da imaju jasan put duše. Kada ste u ljubavi sa svojom dušom, onda vibraciju prenosite preko aure, do duša srodnika, prijatelja i drugih ljudi. Iz svega proizilazi da je u životu tijela najvažnija ljubav, koja se savršeno uklapa u proces metaboliziranja duše i realiziranja Puta.

30.09.2012. godine;

Preuzeto sa bloga BEZUVJETNA LJUBAV

                  S V I J E S T  I  S V J E S N O S T

Svijest i svjesnost postojanje čine stvarnim. Svijest je osnova svakog djelovanja. Svjesnost je prepoznavanje djelovanja svijesti. Razumjevanje aspekata svijesti i svjesnosti, polazište je svakog valjanog duhovnog razvoja. Kako je ova tematika usko vezana i za ovaj portal, objavljujem kompilaciju dva bolgerska teksta na temu svijesti i svjesnosti.

 SVIJEST

Kada u svakodnevnom govoru kažemo "svjestan sam toga", obično mislimo na svjesnost doživljavanja određene situacije, osjećaja, misli ili postupaka. Otprilike u tim okvirima tumačenja svijesti kreću se definicije suvremene psihologije. No, u drevnim tradicijama svijest je shvaćena puno kompleksnije: istovremeno kao ishodište, proces i cilj evolucije svakog živog bića. U tom kontekstu, snaga svijesti je stepen dostignutog razvoja u procesu evolucije živih bića. Svijest čovjeka čine sva iskustva osviještena tijekom evolucije čovječanstva i njegovog individualnog razvoja koja mu omogućavaju da živi i djeluje upravo kao čovjek, a ne kao neko drugo biće. Isto je tako i kod ostalih živih bića. Ono što ih razlikuje je sstepen dostignutog razvoja, tj. nivo svijesti.

  SVIJEST KAO ISHODIŠTE

 Prema tradicionalnim konceptima, svijest je definirana i određena simbolizmom središta, žarišne tačke iz koje proizlaze, formiraju se i čijom snagom ostaju na okupu svi elementi jedne cjeline. U ovom slučaju govorimo o čovjeku kao cjelini. Središte ove cjeline ujedno je i središte ili centar svijesti koje sadrži sve potencijale Bića. Iz središta svijesti oživljavaju i pokreću se svi procesi u čovjeku: od unutrašnjih, neočitovanih i nevidljivih k vanjskim, izraženim i vidljivim. Ovo središte je polazište buđenja svijesti, procesa osviještenja. Ono čovjeku prenosi Božanski impuls života koji čini živim i čitav Univerzum. Središte svijesti je dodirna tačka čovjeka i Univerzuma (kosmosa).

Tradicije govore kako u svom "središtu" možemo susresti Boga, jer to je dio nas preko koga upoznajemo vječnost. Što više, onoliko koliko vjerno odražavamo impulse vlastitog središta, postajemo živi odraz te iste vječnosti. Drugim riječima, razvoj čovjeka vezan je uz proces koji se naziva buđenje svijesti: osnaživanje procesa koji kreću iz središta njegove svijesti i aktiviraju sve duhovne, psihičke i fizičke potencijale.

 SVIJEST KAO CILJ

 Spoznaja koja je zajednička suvremenom i tradicionalnom proučavanju čovjeka jest da je razvoj svijesti dugotrajan i još nezavršen proces. U starim predajama čovjek je prikazan kao biće koje prolazi kroz etape razvoja, vezan uz egzistenciju u pojavnom svijetu sve dok ne uspije razviti karakteristike svoje božanske ili više prirode, odnosno, sve dok ne uspije u potpunosti probuditi vlastitu svijest.

Mitovi i obredni tekstovi opisuju put čovjeka kroz poteškoće i iskušanja svakodnevnog života, a stari simbolički prikazi čovjeka pokazuju što se pri tome dešava u njegovoj nutrini.

Život svakog mitskog heroja podvrgnut je težnji za ispravnim životom koji se mora manifestirati kroz ispravna djela, kroz vrlinu i mudrost. Zbog toga svaki heroj prolazi kroz teške situacije u kojima pobjedu ostvaruje borbom i pravilnim izborom: dobro ili zlo, duh ili materija, animalno ili božansko, nebo ili zemlja u njemu samom. Svaka pobjeda nad iskušenjem znači unutarnju transformaciju, aktiviranje potencijala, buđenje svijesti, buđenje istinske, božanske prirode čovjeka. To je ujedno cilj njegovog razvoja.

Simbolički prikazi svijesti često su imali značenje plamena, kao središnjeg elementa unutar određene simboličke predstave čovjeka. Stoga se prikazi potpuno probuđene svijesti ili potpuno ostvarenog čovjeka odnose na plamen koji obuhvaća čitavo njegovo biće.

Mitski, svijest se definira kao "posjedovanje samog sebe", a sam čin posjedovanja ostvaruje se u trenutku kada čovjek uspije iz svog "središta" vladati čitavim svojim bićem. Kao što to čini Tezej u grčkom mitu, čovjek mora u labirintu svoje nutrine pobijediti Minotaura - vlastitu nižu prirodu, da bi tako došao do središta labirinta i postao njegov gospodar.

 DANAŠNJI ČOVJEK

 Možemo dakle zaključiti da se današnji čovjek nalazi u jednoj od etapa razvoja vlastite svijesti. Iako je čovjek biće koje od svih živih bića na Zemlji ima najrazvijeniju svijest (on jedini posjeduje svijest o sebi), time on ne završava proces razvoja. Činjenica je da mi još uvijek ne koristimo sve svoje potencijale, a osim toga očito je da nismo ovladali svojom animalnom prirodom.

Kako djeluje naša nepotpuno probuđena svijest?

Podsjetit ćemo se sheme osobnosti čovjeka koju su ostavili stari Grci, a odnosi se na njegove vidljive i nevidljive dimenzije. Čovjek se tradicionalno prikazivao i kao sfera unutar koje postoje tri razine, odnosno ono što čini njegov fizički, psihički i duhovni nivo djelovanja. Psihička razina ima zadatak ostvarivanja veze između fizičke i duhovne.

Kod potpuno ostvarenog čovjeka, vertikalna os sfere predstavlja prohodni kanal, energetski vodič koji povezuje nebo i zemlju, duhovni i materijalni svijet kod čovjeka, omogućavajući tako nesmetano cirkuliranje duhovne energije i njenu manifestaciju u pojavnom svijetu. Tada se i središta svih razina nalaze na središnjoj osi, "centrirana su", a svi elementi gravitiraju, ili se nalaze pod utjecajem centra sfere. Mogli bismo reći "plamen središta" tada obuhvaća čitavu strukturu.

Što se dešava sa centrom naše svijesti?

Tradicije govore kako je centar svijesti kod neharmoniziranog čovjeka smješten u nižim razinama njegove strukture i pomiče se ovisno o vrsti impulsa koji do njega dolaze. Impulsi koji dolaze iz niže prirode čovjeka zadržavaju centar svijesti u nižim razinama osobnosti, a impulsi više prirode daju mu uzlazni smjer. Savjet, koji je na simboličan način izrečen u mnogim starim tekstovima, a odnosi se na potpun razvoj svijesti i harmonizaciju čovjeka, govori o vlastitom naporu kojega treba poduzeti svaki pojedinac da bi uzdigao svoj centar svijesti prema duhovnoj dimenziji. Tada njegovo djelovanje postaje ispravno, odnosno, u djelovanju se kroz življenje vrlina manifestira njegov božanski aspekt. Osnovni problem današnjeg čovjeka je to što je on uvjetovan impulsima koji u centar njegove svijesti dolaze iz materijalnog, a ne duhovnog svijeta, te centar njegove svijesti "šeta" poput dizala. Da bi ovo objasnili poslužit ćemo se jednostavnim primjerom: zamislimo da je čovjek zgrada od nekoliko katova, a centar svijesti dizalo u toj zgradi. Neki stanovnik zgrade na katu fizičkog, npr. glad, pritisne dugme i pozove dizalo na svoj kat. Dizalo je poslušno i odmah stiže, vrata se otvaraju i u centar svijesti ulazi glad. Naša svijest je potpuno zaokupljena ovim neugodnim stanovnikom i želi ga se što prije osloboditi. To može učiniti jedino tako da ga zadovolji i čovjekovo ponašanje usmjereno je na to da utaži glad. No, odmah stiže poziv s kata osjećaja. Zaljubljenost traži dizalo i ulazi u centar svijesti, a naše ponašanje usmjereno je na to da zadovolji zaljubljenost. Nastojimo biti u blizini voljene osobe, pišemo pjesme, uzdišemo, sve dok ne stigne novi poziv dizalu s kata mentala. U dizalo i našu svijest ulazi upravo pristigli račun za struju, a mi računamo, razmišljamo kako ga platiti. I tako dok ne stigne novi poziv. Tako naša svijest šeta od kata do kata ovisno o impulsima koji dolaze iz vanjskog svijeta. U zgradi ima još katova koji su odraz čovjekove veze s duhovnim svijetom, no oni su "smješteni" vrlo visoko, često previsoko da bi dozvali i privukli našu svijest. Kada se impulsi duhovnog svijeta ipak probiju do našeg dizala, tada u našu svijest ulaze plemeniti osjećaji, idealizam, najdublji religijski osjećaji, časnost i sve ono što definira Čovjeka s velikim početnim slovom i utire put daljem razvoju njegove svijesti.

U tradicionalnim koncepcijama razvoja svijesti veliku ulogu ima volja pojedinca. On pomoću nje može uzdići nivo vlastite svijesti i postići ispravan smjer djelovanja. Problem nerazvijene svijesti sastoji se upravo u nepostojanju volje koja bi usmjeravala svijest na one sadržaje koji pogoduju razvitku čovjeka kao bića. Govoreći jezikom primjera kojeg smo naveli: mi nemamo vlast nad našim dizalom, vanjske okolnosti određuju gdje će se ono zaustaviti, a naša volja ne pronalazi racionalne razloge da djeluje i dozove ga na više katove. Jer, zašto biti plemenit kada je s pozicije naše ograničene svijesti puno isplatljivije biti sebičan? Glavni uzrok ovakvom ponašanju čovjeka je njegova prevrtljiva i nestalna psiha. Dok su fizički i duhovni svijet stabilni i prirodno obavljaju svoju funkciju, psiha je nestabilna i ne vrši svoju ulogu. Drevna "znanost o duši" vezuje svijest uz pojam "višeg i nižeg ja" ili više i niže prirode čovjeka. Centar svijesti smješten u nižoj prirodi osigurava aktivnost tek jednog malog dijela osobnosti čovjeka, dok centar svijesti uzdignut prema višoj prirodi svojim utjecajem obuhvaća sve njegove dimenzije i harmonizira ih. S obzirom na ovakvo viđenje procesa koji se dešavaju u čovjeku, promatrat ćemo procese kod neharmoniziranog današnjeg čovjeka.

 STABILNOST FIZIČKOG SVIJETA

 Tokom evolucije osviješteni su procesi fizičkog tijela u tolikoj mjeri da ne moramo biti svjesni npr. kucanja našeg srca, a da ono ipak kuca, ili disanja, a da ipak dišemo. Ovi automatizirani procesi fizičkog tijela čine našu nižu podsvijest. Povremeno nas tijelo upozorava da trebamo zadovoljiti određene tjelesne potrebe i u tom trenutku centar naše svijesti djeluje s pozicija niže razine naše osobnosti, ili s pozicija tzv. "nižeg ja".

No centar svijesti u nižem ja boravi mnogo duže i češće nego što je potrebno za zadovoljavanje prirodnih potreba našeg tijela. Kad god su glavni motivi našeg djelovanja osobna dobit i korist, djelujemo s pozicije svijesti u nižem ja. Niže ja je egocentrično i sebično, usmjereno isključivo na zadovoljavanje vlastitih želja i materijalnu korist. Kada je svijest u nižem ja procjenjujemo crno-bijelom logikom, bez nijansi i dubljeg uvida pa zaključujemo da je netko pošten i religiozan samo zato što o tome govori ili da je nešto lijepo samo zato što je moderno. Niže ja je ograničeno i prevrtljivo jer stavove i ponašanje mijenja prema trenutno važećem mišljenju okoline. No, koliko god nam se ono odbojno i nesimpatično čini, trebamo znati da centar naše svijesti u nižem ja provodi tri četvrtine našeg života. To znači da većinu života provodimo usmjereni na same sebe, uzaludno ulažući životnu energiju u ono što je nestalno, promjenjivo i prolazno.

STABILNOST DUHOVNOG SVIJETA

 Duhovni svijet je sam po sebi stabilan i čini našu višu podsvijest. Naši zemaljski prolazni problemi, osjećaji i stavovi nemaju utjecaja na ovaj svijet, ali zbog nestabilne psihe, ni duhovni impulsi ne prodiru do našeg fizičkog postojanja. Povremeno i vrlo rijetko oni ipak probiju prag svijesti brinući se za naše duhovno egzistiranje i rađajući one motive našeg djelovanja čiji su rezultati istinsko čovjekoljublje, duboka religioznost, umjetničko stvaralaštvo.

Kako uzdići i zadržati centar svijesti pod utjecajem više prirode u nama, ili našeg višeg ja?

Kada je centar svijesti u višem ja motivi koji nas pokreću na djelovanje su osjećaji časti, dužnosti i odgovornosti prema nekome ili nečemu izvan nas i naših uskih, egocentričnih interesa. Požrtvovnost i ljubav kojom majka podiže svoje dijete najbolji je primjer ovakvog djelovanja. U svakodnevnom životu stalno se nalazimo u naoko banalnim situacijama, ali u kojima je potrebno izabrati: da li djelovati iz višeg ili nižeg ja. Ustupiti sjedalo u tramvaju starijoj osobi iako smo umorni znači podići centar svijesti u više ja. Ovakvo djelovanje ne znači negirati sebe i svoje potrebe nego nadići vlastiti egocentrizam. Usmjerenost na sebe i uvjetovanost vlastitim željama i potrebama primjereno je životinjama. Čovjek je otišao korak dalje, on može savladati glad i dati hranu gladnijem od sebe, on može pobijediti strah i dovesti u opasnost svoj život kako bi spasio tuđi, on može žrtvovati vlastitu udobnost i sugurnost kako bi živio za ostvarenje nekog svog sna. Mi smo ti koji biramo i odlučujemo u svakom trenutku svog života, da li ćemo se prepustiti impulsima svog nižeg ja i prolaznosti, ili vlastitom voljom buditi više ja i težiti trajnim vrijednostima.

 NESTABILNA PSIHA

 Nažalost, današnji čovjek samo jednu četvrtinu svog života provede sa centrom svijesti u višem ja. Kako smo već napomenuli, osnovni uzrok tome je nestabilna psiha. Umjesto da bude veza i spoj fizičkog i duhovnog i odražava duhovne impulse u pojavnom svijetu, psiha prekida kontakt i postaje ogledalo materijalnog i prolaznog svijeta. Tako su naše misli i emocije najčešće proizvod okoline u kojoj se krećemo i živimo, naše depresije, neuroze, dobra i loša raspoloženja, stavovi i mišljenja odraz su okolnosti prostora i vremena, promjenjivi, nestalni i prolazni.

 BUĐENJE SVIJESTI

 Što učiniti? Možemo se pomiriti s ovakvim stanjem i prepustiti stihiji vremena u kojem živimo. Vrlo lako ćemo pronaći tisuću opravdanja za vlastitu sebičnost, povodljivost, slabost jer nikoga tako uvjerljivo ne uspijevamo lagati kao sami sebe. No, ispraznost ovakvog življenja bit će crv koji će uvijek nagrizati naše zadovoljstvo gurajući u prvi plan pitanje: da li se smisao mog postojanja ispunjava ovakvim življenjem?

Druga mogućnost je vlastitom voljom podizati centar svijesti u više ja i osvještavati dužnost i odgovornost Čovjeka. Ovaj put je teži, ali primjereniji čovjeku.

Niže ja je staro, kruto i snažno se opire buđenju svijesti i dominaciji višeg ja. Ono nas čini pospanim kada trebamo učiti ili gladnim kada smo odlučili držati dijetu. Ono smišlja bezbrojne isprike zašto nismo ispunili svoju dužnost ili opravdali preuzetu odgovornost. Da bi ga pobijedili moramo prepoznavati ona svoja ponašanja koja nisu autentično naša nego su izazvana vanjskim okolnostima. To su, prije svega, automatizmi - navike toliko učvršćene da ih obavljamo ili izvršavamo nesvjesno. Neki automatizmi, npr. hodanje, pisanje, su korisni jer nam omogućavaju brzinu djelovanja i bolju efikasnost. Štetni su mentalni i emocionalni automatizmi kada bez vlastitog uvida i slobodnog izbora usvajamo neke stavove ili osjećaje samo zato što smo tako odgojeni ili naučeni. Takvi automatizmi su npr. predrasude, prihvaćanje svakog novog modnog trenda, stereotipije dnevnog ritma i sl. Posljedica automatizma je "rasuta" ličnost koja je raspršena na sitna ogledala vanjskog svijeta zaboravljajući što ona uistinu jest.

Bilo bi pogrešno zaključiti da je za buđenje svijesti potrebno uništiti niže ja. Ono se brine za naše fizičko preživljavanje i njegovim uništenjem izazvali bi tjelesnu smrt. Niže ja je potrebno kontrolirati, a ne uništavati. Potrebno ga je odgojiti da vrši onu ulogu koju mu je priroda namijenila, a ne da preuzima tuđu. To zahtijeva trud, stalni napor usmjeren na konstatiranje vlastitog stanja i ponašanja i nadilaženje osobnih ograničenja. Nisu potrebne mistične tehnike koje nam površno nude različite zapadne imitacije istočnjačke filozofije. Potrebno je znati da svijest ne možemo buditi bez jake volje da činimo ono što treba, a ne ono što nam se sviđa. Priliku za djelovanje svakodnevno nam pruža život.

 SVJESNOST

 Kako često mitovi služe za transformaciju svjesnosti, malo se detaljnije treba pozabaviti tim pojmom. Svjesnost je događanje samo od sebe, potpuna spontanost – kao što kosa raste sama od sebe, kao što disanje ide samo od sebe, kucanje srca, kao što krv teče venama, ne morate misliti o tome, to se događa samo od sebe. Tako je vaše mišljenje, način življenja i doživljavanja života, ovisno o našem nivou svjesnosti. Transformacija se događa kada se iznenada nešto shvati, spozna nešto što se do tada nismo znali. Mislili smo na jedan način, a sada mislimo na drugi način. Takav nas osjećaj ispuni u cijelosti, prođe čitavim vašim tijelom i ot tog trenutka smo nova osoba jer imamo iskustvo koje prije nismo imali. Od tada je svjesnost na novom nivou – postigli smo neku vrstu prosvjetljenja.

 Religijsko iskustvo koje mit može pružiti odnosi se na takvu vrstu transformacije svjesnosti – na spoznaju da ne postoji ''ja'' koji je odvojen od ostatka svijeta, nego radije da postoji samo veliko jedinstvo koje je u konstantnom pokretu. Predivna mala knjižica - ''Tao Te Ching'' (Tao Ching = Knjiga o putu; Te Ching = Knjiga o vrlini), govori:

"To što čitav svijet prepoznaje ljepotu samo kao ljepotu, po sebi je ružno.

To što čitav svijet prepoznaje dobrotu samo kao dobrotu, po sebi je zlo.

Jer skriveno i očitovano rađaju jedno drugo.

Teško i lako se dopunjuju.

Iz dugog se izvodi kratko.

Visoko i nisko počivaju jedno na drugome.

Glas i zvuk se usklađuju.

Lice i naličje slijede jedno drugo."

 Drugim riječima, bez crnoga nema bijeloga, bez zla nema dobra. Tako kineski yin (ženski princip) i yang (muški princip) u sjedinjenju čine Tao (Put). A taj Put je ovaj svijet u cjelini – svi parovi suprotnosti skupa – jer bez druge polovice nema cjelovitosti. Zato se i bogovi predstavljaju u parovima suprotnosti kao dobri i zli. I zato je, prema orijentalnom razmišljanju, svijet savršen takav kakav jest.

Svjesnost je potpuna spontanost, događanje samo od sebe, no mi toliko prisiljavamo sebe na razne stvari da osjećamo kao da namjerno upravljamo sobom. Ali zar postoji odvojeni ''ja'' koji upravlja ostatkom ''sebe''? Ne, to je samo iluzija. Ko je taj koji misli kako će nešto napraviti pa naređuje ostatku? Mi mislimo kako je taj ''ja'' gazda u kući, sve kreće od njega, on sve nadgleda. No, kada razmišljate, da li ste prvo mislili o tome kako razmišljate? A jeste li prije toga mislili o tome kako mislite o tome da razmišljate…? Vidite, nema kraja tomu. Misao dolazi spontano sama od sebe, kao što sav život dolazi sam od sebe.

Sad, budizam je primarno psihološki orijentiran, a osobito zen koji je vrhunac budizma. Zen nije religija jer ne ovisi o doktrini, prihvaća simbole ali ne kao konačnu stvar. Zen  budizam je dijalog, što znači da stavlja naglasak na iskustvo, na prosvjetljenje kroz djelovanje. Njegova poanta je stavljanje uma u sklad s prirodom, s potpunom spontanošću. Naši umovi lutaju i tako nas uvijek odvajaju od sadašnjosti, od ovoga trenutka. Tako je u jednoj zen priči učitelj pokazao cvijet i rekao: ''Ljudi gledaju ovaj cvijet kao da sanjaju''. Živimo u ovom trenutku misleći o nečem drugome, bježeći od nesigurnosti i iznenađenja koja nam sadašnjost može donijeti. No, to je život – nesigurnost! Ako ste sigurni, kao masa onih ljudi iz reklama za kojekave proizvode, onda ste mrtvi! Naša svakodnevnica nalikuje na čovjeka koji stalno razmišlja što će jesti u iduću srijedu, uporno se priprema za taj obrok. Ali, kada srijeda napokon dođe i on sjedne za jelo, uopće ne uživa u tom obroku jer razmišlja o tome što će jesti sljedeće srijede! Postoji zen priča koja kaže da su jednoga dana učenici tražili učitelja da im kaže što je po njemu zen. On im odgovori: ''Kada sam gladan, jedem, a kad sam umoran, spavam.'' ''Pa to svi rade!'' pobune se učenici. ''Ne'', odgovori učitelj, ''to nije istina. Kada jedu, ljudi razmišljaju o tisuću stvari, a kada spavaju, sanjaju mnoštvo snova.'' Vidite, to je to. U duhu te priče, slušajte što kaže jedan drugi zen učitelj, P'ang: ''Moja natprirodna moć i čudesna djela – dovlačenje vode i donošenje drva za vatru.''

Zen ismijava bježanje, lutanje putem uma. Jednom je učenik došao učitelju Boddhidharmi i rekao: ''Učitelju, um mi je nemiran. Molim vas, izliječite ga'' a učitelj kaže: ''Dobro, iznesi ga pred mene pa ću ga izliječiti''. ''Ne mogu ga naći'', reče učenik. Boddhidharma zaključi: ''Eto, izliječen je'' i učenik se istoga trena prosvijetli. Vidite, misli su iluzije koje vas odvlače od sadašnjeg trenutka, a zen govori o potpunoj i spontanoj prisutnosti u sadašnjem trenutku.

 Alan Watts opisuje zen rekavši: ''To je kao kada vozite auto, vi i auto ste jedno. Ili kao kada jašete konja, tko tu koga vozi? Ili kao savršeni plesni par, tko tu koga vodi?'' Vidite, to je potpuna spontanost, događanje samo od sebe – prepuštate se ritmu, djelovanju, puštate da vas rijeka univerzuma vodi. Kada razmišljate o tome što ćete napraviti, kako ćete to izvesti, tada nastaju problemi, no kada se jednostavno prepustite onda ste u potpunosti unutra, u polju djelovanja, i stvari se jednostavno događaju. Nakon toga vidite da izvesti to i to uopće nije nikakav problem. Problem nastaje razmišljanjem oko toga. Potpuna spontanost je jedinstvo s univerzumom, prepuštanje njegovu djelovanju, bez kočnica, bez nepotrebnog opterećenja. Zen izreka kaže: ''Djeluj ili nemoj, ali nemoj mozgati oko toga.'' Tako se spontanost u zenu smatra prazninom, tišinom.

Lao Tzu, koji je objavio ''Tao Te Ching'', kaže: ''Od gline je napravljena posuda, no jedino je praznina čini korisnom''. Stoga, ono što vidiš ima svoje prednosti, no tek ono nevidljivo čini stvari korisnima.'' To je praznina s kojom zapadni čovjek ima podosta problema, ne može ju shvatiti i konstantno bježi od nje. Sljedeća zen priča govori o učeniku koji je zahtijevao od učitelja koan – zagonetku koju mora riješiti da bi dosegao prosvjetljenje. Učitelj ga upita: ''Koji je zvuk jedne ruke?'' Učenik je mozgao oko toga. Prvo je čuo glazbu gejša pa je to prezentirao učitelju, no on mu je rekao: ''Ne, to nikako nije zvuk jedne ruke. Uopće nisi shvatio.'' Potom je došao oponašajući kapanje vode, no ni to nije bio odgovor. Zvuk jedne ruke nije bio zvuk vjetra, huktanje sove, niti cvrčanje cvrčka. Konačno je ušao u pravu meditaciju i nadišao sve zvukove. ''Nisam ih više mogao sakupljati'', objašnjavao je poslije, ''pa sam došao u stanje bezvučnog zvuka, zvuka tišine.'' Učenik je spoznao zvuk jedne ruke. To je tišina koja je iza svih stvari.

Može se zaključiti da čovjek nije dovoljno svjestan da bi mogao da primijeti koliko je nesvjestan. Čovjek jednostavno ne vidi činjenicu svog neznanja upravo stoga što je ona isuviše očigledna. To podsjeća na molitvu jednog isihaste: “Bože, isuviše si prisutan da bih mogao da te vidim!”

Treba početi od svjesnosti. Posmatranje je put stvaranja, širenja i stabilizacije svjesnosti. Posmatranje ti u isti mah pruža i svjesnost i snagu da izdržiš suočenje sa onim čega ćeš, prije ili kasnije, postati svjestan. Jedna od posljedica razvitka svjesnosti je i rušenje socijalnog mita o individualnosti. Posljedice svjesnosti su zaista brojne: čovjek nema “ja”. Čovjek ne može ništa da uradi, ono što je po njemu akcija, suštinski je reakcija. Individualnost je iluzija uobraženih sanjara. Slobodna volja je san robova okolnosti. Izbora nema. Ljubav je molekularna prevara.  Religija ljudi nije ništa drugo do “sveta uspavanka”. “Čovjek” glumi da je čovjek. Prijateljstvo je zavjera sanjara i tako dalje. Sve su to posljedice rada na buđenju svjesnosti i, pošto nam je data perspektiva, sada je jasno da čovjek ne smije da bude svjestan. Može da priča o hrabrosti i svjesnosti, ali to su tek riječi. A svjesnost je samo početak.

16.04.2012. godine;

Preuzeto i modifikovano sa saita Nova akropola i bloga Tiho83

     O S N O V N I   D U H O V N I   P R I S T U P I

 „Na vrhu socijalnog razvoja stajati će čovjek, koji je slobodan od spoljne prinude zapovjesti i slobodan od unutrašnje prinude nagona, koji umije da se posluži svojim mišljenjem da bi oplemenio svoja osjećanja i da bi svoje htijenje usmjerio ka dobrom.“ - Herbert Vicenman

 Naša misaona aktivnost ključ je koji otvara vrata svake duhovne potrage. Zato je potrebno na ispravan način usmjeriti  našu svijest, kako bi započeli sa duhovnom potragom. To podrazumjeva da svjesno usvojimo pristupe, koji  će nas usmjeriti prema ispravnom duhovnom djelovanju. Ispravno  duhovno djelovanje čine obrasci ponašanja koji stvaraju ozračje pozitivne duhovne energije.  Stoga će u nastavku ovog teksta biti navedene duhovne tehnike, koji nas umjeravaju prema ispravnom duhovnom pristupu. To su:

1. SPOZNAJ SAM SEBE

Onaj ko poznaje sebe, poznaje svoje slabosti i vrline, te lakše razumjeva druge. Tako je Lao Tse kazao: „Upoznati druge pametno je, upoznati sebe mudrost je“. Spoznajom sebe samih postižete pravu spoznaju, koj vam ukazuje to da li ste spremni preči na novu razinu duhovne spoznaje. Ako ne možete spoznati sebe, kako će te spoznati bilo šta drugo. Početak samospoznaje, treba da bude postepen i da ide u nekoliko koraka. Prije svega samospoznaja zahtijeva da se zaista usmjerimo na sebe, uporedimo svoje ponašanje, sa svojim unutrašnjim vrijednostima.

Kada damo odgovor na to, treba da sebi, da sami sebi postavim tri pitanja:

Ko sam ja?

Šta zaista želim?

Kako ostvariti što želimo?

Odgovori koji bi trebali da slijede na ova pitanja su jednostavni:

Ja sam svijesno biće - čovjek, sa svojim vrlinama i manama.

Želim sebe spoznati kao cjelovito i postojano biće.

Ono šta želimo da ostvarimo, prema tome usmjeravam svoju potpunu pažnju.

Prema tome pravi odgovori su ključ sopstvene spoznaje, podrazumjevaju jasan odgovor: „Kad zaviriš u sebe, sve što ti je teret izbaci iz sebe, pročisti se i dopusti duhovnoj zvijezdi da sija u tvom srcu, jer je ona jedina stvarna zvijezda vodilja svakog bića“.

 2. UNAPRIJEDI SVIJEST

Unaprijediti svijest znači, prevazići postojeće stanje svijesti. Svaki početak duhovne promjene, započinje u našoj svijesti. Naša svijest u procesu spoznaje treba biti usmjerena na sadašni trenutak. Svijest treba istovremeno biti usmjerena prema  stvarnom življenju. Jedino tako možemo unaprijediti svoju svijest, jedino tako možemo svojoj svijesti povratiti smirenost, koja i jeste njeno prirodno stanje. Samo tako ćemo na putu duhovne spoznaje dostići slobodu, proširiti svoju svijest, postići spokoj i blaženstvo, te unutrašnje ispunjenje i potpuno duhovno nadahnuće.

Unapređenje svijesti donosi veće polje percepcije, ispravan duhovni fokus, životnu radost i sposobnost primjene duhovnog saznanja, koje nas usmjerava prema Istini.

3. TEŽI SPOZNAJI I IMAJ POVJERENJE

Na putu duhovnog napretka, ništa nije važno kao težnja. Težnja je naš vapaj za najuzvišenijom spoznajom istine. Težnja je vjećan putokaz, koji nas vodi prema duhovnom preobražaju spoznajom uzvišenih mudrosti. Težnja nam daje povjerenje, koje nam daje snagu da prevladamo sve teškoće koje nam stoje na putu spoznaje. Povjerenje djeluje tamo gdje se znanje iscrpljuje, gdje je težnja samo jedan potporni stub koji podržava spoznaju, dok se spoznaja ne postigne,  a povjerenje ne učvrsti. Tanka je granica imeđu težnje i povjerenja, iako se u potpunosti prožimaju u procesu spoznaje. Povjerenje je naša duhovna istina, a težnja je umna sila povjerenja, koja nas otvara prema spoznaji.

Bez težnje ne bi bilo ni povjerenja, jer težnja ka povjerenju osnova je duhovnog djelovanja, koja dovodi do spoznaje i stvara povjerenje u duhovnu težnju, koja je pokretač svake duhovne potrage.

4. SKROMNOST

Skromnost se može definisati kao posjedovanje sopstvene svijesti o bekonačnom, odnosno da je duhovno biće vjećno, iako svako postojanje ima svoj početak i kraj. Skronost se ne postiže omalovažavanjem ili preuveličavanjem našee uloge, već zapravo priznanjem našeg mjesta u Univerzumu. Samo se skroman čovjek može okrenuti prema duhovnim vrijednostima, koje proizilaze iz naše iskonske prirode. Skromnost danas najbolje opisuje misao koju je izrekao Andro Vid Mihičić, koja glasi: "Skromnost nije znak veličine, ali neskromnost je pouzdan znak nedostatka duhovne veličine"

Duhovna spoznaja bez skormonosti ne može biti uspješna. Skromnost se u nama ogleda, samo ukoliko prepoznamo naše mjesto u Univerzumu i ne očekujmo ličnu korist od duhovnog rada.

5. NADA

Nada je duhovno saznanje da su sve stvari moguće u Kreaciji, koja proizilazi iz Božanskog Izvora. Nada je jednostavni Božanski dar svima, koji nas svojom jednostavnošću usmjerava prema spoznaji postojanja šta ono jeste i kako jeste.

Nada je iskonska pokretačka misao, slobodna od okova uzrokovanosti, koja proizilazi iz viših nivoa svijesti, koji ne ignoriraju postojanje duhovnih čuda.

6. LJUBAV

Ljubav je vibracija beskonačne istine, koja nas pročišćava i ispunjava. Kada slijedimo put ljubavi, mi spoznajemo da je naš duhovni život, krajnje zadovoljavajući. Ljubav je duhovno davanje i jedinstvo s Božanskim vrijednostima. Božanska ljubav je njabolji put da ostvarimo samospoznaju. Sa ljubavlju sve su stvari moguće, jer je ljubav Božanski dar, koji nam daje snagu da pobjedimo tugu, bol i da prevaziđemo slabosti i okrenemo se činjenju dobra. Na putu duhovne spoznaje nema uspjeha bez čistiće srca, duhovne težnje i iskrene ljubavi koja leži u našim srcima, koju nadahnjujemo ispravnim duhovnim životom.

Zrnce ljubavi je jače od hiljadu izljeva mržnje, kada proizilazi iz duše i srca. Osjećati ljubav znači osjećati radost u svome srcu, koja proizilazi iz našeg duhovnog bića, iz Božanskog Izvora, kao uzvišena vrijednost naše duše.

7. ZNANJE

Znanje je pravo samo ukoliko je proisteklo iz lične spoznaje, jer je to stvarno znanje. Ukoliko znanje proizilazi iz duhovne spoznaje, govorimo o duhovnom znanju. Duhovno znanje malo ko poznaje, tako da ko spozna koliko ne zna, uzvišen je. Međutim i kroz najmanje duhovno znanje, čovjek se duhovno razvija, jer odbacuje lažne predstave. Duhovno znanje uključuje ne samo vidljive činjenice, već i razumjevanje nevidljivog kroz objektivno i suptilno razmatranje.

Znanje ne predstavlja samo puko poimanje istine, već potpuno razumjevanje Božanske prirode postojanja, prirodnih zakona i sila, kosmičkih procesa, Univerzuma i svega što ga prožima. Samo takvo znanje je pravo znanje.

12.02.2012. godine;

                 D U H O V N O    U T O Č I Š T E

 

 "Duhovno prosvjetljen čovjek posjeduje najveće duhovno utočište, a to utočište je u njegovom srcu, prožima njegovu dušu i ispoljava se kroz njegovu svijest."

 

Svako ko stupi na stazu duhovnosti, to čini kako bi pronašao sebe, pronašao svoje duhovno utočište. Na početku duhovnog traganja, naša vodilja uglavnom je duhovno nadahnuće. Sa duhovnim sazrijevanjem, naša vodilja postaje melodija našeg srca, pjev naše duše i zov naše svijesti. Ovakvim duhovnim djelovanjem, započinje naša potraga za duhovnim utočištem.

Kako prepoznati duhovno utočište, kako ga uvidjeti, kako ga otkriti? Teško je pitanje, na koje se teško može dati sadržajno savršen odgovor. Zašto je to tako, pitanje je koje postavlja naš um. Odgovor na ovo drugo pitanje vrlo je jednostavan. Pronalazak duhovnog utočišta zadatak je svake duše pojedinačno. Otkrivanje duhovnog utočišta, isključivo je plod duhovnog iskustva, koje možemo postići samo ako pristupimo duhovnom radu. Pristupiti duhovnom radu, znači proči različite puteve i različita duhovna iskustva. Zbog toga postoje brojne zamke na tom putu, poput iluzije da je duhovni put jednosmjerna staza, na čijem se kraju nalazi duhovno utočište. To je prikrivena varka, kojom ono što steknemo na početku, obezvrijedimo na pola puta. Da ne bi ostali na pola puta, bitno je znati da postoji bezbroj duhovnih utočišta i da se ona mogu pronaći, samo kao rezultat duhovnog rada.

Kako bi otkrili koje je naše istinsko duhovno utočište, trebamo proči kroz veći broj duhovnih iskustava i unutarnjih preispitivanja. Duhovna iskustva su šarolika, imaju brojne pravce i razgranata su poput korijenja ili krošnje drveta. Svim tim pravcima je zajedničko da vode do istog cilja, do pronalaska duhovnog utočišta i mira. Duhovno utočište pruža nam duhovno spokojstvo i baženstvo, u njemu pronalazimo odgovore na životna pitanja i unosimo radost u naš život. Kada pronađemo sopstveno duhovno utočište, dobivamo drugačiji i stvarni uvid u svrhu življenja i svrhu života. Naš život je uistinu škola naše duše, koja se razvija kroz mnogobrojne oblike života i postojanja.

Pošto je duhovno utočište, dar Božanske svijesti, iz koje sve proističe, ono nas kao takvo vodi jedinstvu sa Božanskom sviješću, sa istinskim Bogom. Sa time iskustvom odbacujemo religijski koncept boga, kao i iliziju „autobožanstvenosti“, te prihvatamo Univerzum kao djelo Božanske svijesti iz koje sve proizilazi. Kroz stvaranje Univerzuma, Božanska svijest se ispoljila, a plod toga je stvaranje, cjelokupno postojanja, kao i mi sami kao dio njega. Prama tome Univerzum je djelo Božanske svijesti, stvoreno kao dom za sva bića, koja su zapravo Božanska djeca. Iz toga proizilazi duhovno znanje, da je u svakom od nas prisutna Božanska iskra, Božanski trag koje je stvarno prisutan u svakome od nas.

Sa ovim spoznanjem odbacujemo vizije kataklizmičnog uništenja svijeta od strane „gnjevnog“ Boga. Također, postajemo svjesni tajne postojanja i spoznajemo da Božanska svijest neće uništiti svijet, jer bi time zaustavila proces Samoostvarenja. Božanska svijest se samoostvaruje kroz postojanja i ono je onakvo kakvo treba da bude. Gubitkom navedenog duhovnog znanja, ljudi su narušili prirodni sklad i nisu u stanju razumjeti duhovni izvor postojanja. Plod tog nerazumjevanja je savremena civilizacija, koja smatra da se samo na temeljima razaranja starog (iluzije „ptice Feniks“), ostvaruje napredak i promjena. Međutim istina je sasvim drugačija, ona glasi da ako želimo promjeniti svijet, moramo sami obnoviti svoju vezu sa Božanskim, promjeniti sebe jer tu leži moć promjene. Takvim postupanjem unutar sebe pronalazimo Božansku iskru, koja nam daje veliku moć sa kojom možemo postići sve. Ona nam je data, kao što nam je život dat, kao oruđe kojim trebamo razvijati sopstvenu dušu, sopstveni duh i svijest u duhovnoj školi zvanoj život.

Kako bi došli do navedenog nivoa svjesnosti, prvo moramo povratiti našu vezu sa Božanskom svijesti, a kako bi to postigli trebamo početi tragati za sopstvenim duhovnim utočištem. Sa otkrivanjem duhovnog utočišta, mi pronalazimo mjesto sopstvenog duhovnog mira i nadahnuća, mjesto na kom imamo punu duhovnu slobodu. Duhovno uporište nam daje i mogućnost da se stalno preispitujemo, da ono postane naš najbolji savjetnik. Pristupanjem sopstvenom duhovnom utočištu, sebe ispunjavamo i sa tom ispunjenošću njegujemo svoj život. Njegovanjem sopstvenog života, uključujući oplemenjivanje našeg odnosa prema duhovnosti, prema sebi, svom tijelu i cjelokupnoj okolini. Postajemo svjesni da je naše tijelo hram naše duše, koje trebamo njegovati, ako zaista želimo njegovati svoju dušu. Duhovno utočište nam pruža snagu da preuzmemo i duhovnu odgovornost za sebe, koja je najvažnija za sretan život za duhovni mir i duhovnu slobodu. Duhovno utočište postaje naš duhovni hram, u kom nalazimo smirenost, sa kojom možemo da porinemo u sebe, da pogledamo druge perspektive života i spoznamo različite  dimenzije, kao i duhovno jedinstvo. Jedino u sopstvenom duhovnom utočištu se možemo osloboditi svega što sputava naš duhovni život i steči ono što nam omogućava da unaprijedimo cjelokupno življenje. Pronaći duhovno utočište može samo duhovno zrelo biće, duhovno zrela osoba. U duhovnom utočištu lako je postići duhovni mir, okrenuti se prema sebi i proniknuti u duboke tajne sopstvenog bića. A kada to postignemo pred nama se otvaraju vrata duhovnog svijeta.

Kao dar Božanske svijesti duhovno utočište je i stvoreno, kao mjesto u kom započinje duhovni napredak svake duše. Samo duhovni napredak, nam može otvoriti duhovne oči, kojima se stvari sagledavaju na mudar, iskren i jdnostavan način. Stoga put do duhovnog utočišta, je prvi korak nešeg duhovnog razvoju i putokaz ka duhovnom svijetu.

03.02.2011. godine;

 

     P U T   S P O Z N A J N O G   I S K U S T V A  

 „U svakome od nas nalazi se svjesna budnost, ona je upisana u vlakna našeg postojanja, božanska ekstaza je cjelokupnost ove čudesne kreacije, doživljena je u srcima ljudi.“ Tony Samara

 

Ovaj tekst nastoji pokazati jednu novu dimenziju, dimenziju razumjevanja suštine duhovne spoznaje i puta spoznajnog iskustva. Put spoznajnog iskustva je vrlo značajna duhovna vježba koja nam može pokazati stvarnu vrijednost našeg duhovnog poimanja. Teško je definisati šta je to stvarna vrijednost duhovne spoznaje. Jednostavno rečeno to je potencijal neke spoznaje da dovede do novog uvida i prosvjetljenja. Spoznaja može biti harmonična, može biti prelijepo izgovorena, ali ako se ne shvati njena suština ona nema vrijednost. Kako bi se razumjela suština ove vježbe, slijedi kratka i poučna priča o izboru Hui Nenga, Šestog Poglavara Zena.

''Hui Neng je bio siromašan i nepismen seljak, koji se izdržavao prodajući drva za potpalu vatre. Jednog dana na pijaci čuo je putujućeg pripovjedača kako okupljenom narodu recituje Sutre. Te svete riječi su tako snažno djelovale na njega da se trajno prosvijetlio, ali on toga nije bio svjestan. Tada je osjetio zov Istine i otišao je u Zen manastir. Budući da je bio nepismen, dali su mu da loži vatru, čisti prostorije i pomaže u kuhinji.

Jednoga dana, tadašnji Poglavar osjetio je da se bliži kraj njegovom životu i htio je da na vrijeme izabere nasljednika. Nije želio najučenijeg ili najpametnijeg  monaha, već najdublje prosvjetljenog. Da bi ga pronašao, objavio je da će njegov nasljednik postati onaj koji na tabli, stavljenoj kraj vrata njegove sobe, napiše tekst iz koga će se vidjeti koliko je duboko u spoju sa Istinom. Samo jedan čovjek, po imenu Šin’Šau, usudio se da to učini. Njega je, zbog njegove učenosti, većina monaha već smatrala budućim Poglavarom. On je prepričao stihove iz ‘Svetasvatra Upanišade’ koji su, u njegovoj interpretaciji glasili:

 - o -

Naše tijelo je kao Drvo Saznanja.

Naš duh je kao čisto ogledalo.

Iz časa u čas ono se mora čistiti,

Da se na njemu ne bi prašina nahvatala.

 - o -

Ove riječi su nesumnjivo ukazivale na potrebu neprekidnog rada na sebi, ali su više otkrivale učenost i poznavanje svetih tekstova, nego dubinu istinske prosvijetljenosti.

Nepismeni Hui Neng je tražio da mu prisutni monasi pročitaju napisano i kada je čuo šta na tabli piše, spontano je rekao: 'Ja mogu bolje.’ Zamolio je jednog monaha da umjesto njega piše i kazao mu sljedeće riječi, koje se vijekovima navode kao simbol istinskog uvida u suštinu svijeta i ljudskog bića:

- o - 

 Drvo Saznanja nije nikakvo drvo,

Niti je naš duh orman sa ogledalima.

Kada je sve postojeće oduvijek Praznina,

Na čemu će se prašina nahvatati?

 - o -

 Stari Poglavar je odmah znao da je našao nasljednika, koji je, premda nepismen, bio duboko prosvijetljen čovjek. I tako je rođen Šesti Poglavar, koji je ostavio veoma dubok trag u budističkom učenju.''

Priča govori da je Praznina osnova svijeta i samog čovjeka, te naglašava važnost suštine duhovne spoznaje. Na vrlo jednostavan način, kroz ovu priču se može razdvojiti stvarno razumjevanje poruke duhovne spoznaje, od same njene forme. Ta dvojnost koju nosi duhovnost, posljedica je nesavršenosti ljudskog bića, da u potpunosti interpretira vlastito duhovno iskustvo. Prevođenje duhovnog iskustva na jedan od brojnih jezika, neminovno vodi do gubitka stvarne vrijednosti spoznatog. Prosvećeni ljudi u prošlosti su ovo dobro poznavali, tako je Lao-Tse u Tao Te Čingu napisao:

 - o -

 „Umirenog duha čudesnost svega se vidi,

Pobuđenog duha vidimo manifestacije.

To dvoje je isto u izvoru ali drugačije u izrazu,

njihovo sabiranje u jedno, zove se duboko i skriveno,

čudesna i nedokučiva to su vrata.“

 - o -

 Teško je nači ključ, od da je tako nazovem „bukvalne“ kapije. Koliko je samo površno razumjevanje, tačnije nerazumjevanje duhovnih poruka, danas poznatih kao svete knjige i spisi, donjelo nesreće čovječanstvu. Posljedice toga se osjećaju i danas širom svijeta, ali ipak pokazuju koliko je bezvrijedna duhovna poruka ili spoznaja, bez razumjevanja njene suštine.

Savršena spoznaja pokazuje znanje bez suvišnih riječi i misli. A iz takve spoznaje, prosvjetljenje dolazi samo po sebi. Put spoznajnog iskustva je vježba potrebna svakome, ko se posveti duhovnom traganju. Ovaj tekst sam zamislio kao duhovnu vježbu kroz nadovezivanje navedenoj Zen priči. Dakle da svako kad pročita navedenu priču, pokuša kroz lični opus, svojim riječima iskazati sopstvenu spoznaju stiha Hui Neng-a. Kao što sam i ja također izrazio na slijedeći način:

 - o -

Tijelo nije ni tijelo, kao ni drvo saznanja,

Sve je duh vječni, što se ne može ogledati.

Kako će onda išta nahvatati,

Na ono što se ne može ogledati.

- o - 

 Navedeni koncept nema za cilj redefinisati različite duhovne spoznaje. Osnovni zadatak ove vježbe jeste pripremiti nas da vlastite duhovne spoznaje iskažemo na najjednostavniji način i uvjek budemo svjesni njihovog značenja. To značenje treba da nam pomogne da u odlučujućim trenucima života imamo jasno duhovno uporište. Poseban značaj imaju lične spoznaje, jer su one plod našeg duha, naše svijesti i naše duše. Polazeći od metafizičke postavke da sve što postoji ima neku svrhu i da je stvoreno sa nekom svrhom, onda svaka naša spoznaja također ima svrhu. I to obično za nas same. Sa tog stanovišta lako je uvidjeti vrijednost svake spoznaje. U svemu tome, ipak postoji i jedan problem, problem interpretacije duhovnog iskustva. Duhovno iskustvo je prepuno kratkih uvida u tajne postojanja, koji poput bljeskova preplavljuju naš duh, naše emocije i tijelo. One rijetko ostaju u našem pamćenju, ali ako ih izrazimo u tom trenutku i zapišemo, brzo uvidimo njihovu duhovnu vrijednost. U tom pogledu bitno je da se duhovna spoznaja izrazi onakvom kakva jeste – kao poučna, nepristrasna, sadržajna, jednostavna i kratka duhovna poruka.

I poenta ove vježbe jeste da nas pripremi, da nas uputi i da nam pokaže znanje sa kojim ćemo izraziti naše duhovno iskustvo. Bitno je prenjeti poruku koju nosi duhovno iskustvo, bez da je iznevjerimo, obezvrjedimo i učinimo neupotrebljivom. U svemu tome najmanju vrijednost ima forma, a najveću suština. A suština duhovnog iskustva jeste jednostavna duhovna poruka koja mnogo otkriva i ukazuje na stvarne duhovne vrijednosti. Iz tog razloga Put spoznajnog iskustva je važna duhovna vježba, jer nas čini slobodnim da primamo duhovno znanje.

17. 10. 2010. godine.

                         D U H O V N O   P O LJ E

 Koji smisao ima postojanje Univerzuma, koliko poznajemo i razumijemo svijet u kom živimo. Na ova vječita pitanja teško možemo dobiti savršen i potpun odgovor. Savršeni odgovori zahtjevaju savršeno biće, a čovjek to nije. Iako produhovljen čovjek teži savršenstvu, prilikom interpretacije duhovnih iskustava, do izražaja dolazi njegovo nesavršenstvo.

 Poznavanje svijeta i okoline u kojoj živi, prirodna je čovjekova težnja koja je dovela do epohalnih otkrića. Ova mentalna sila već par milenija mijenja ljudsku civilizaciju i otkriva znanja koja čovjeku olakšavaju život. Sva ta saznanja možemo nazvati primjenjenim znanjima. Pored njih čovjek od samih početaka civilizacije do danas, u svemu pokušava pronaći suštinu i postojanju dati neki dublji smisao. Iako se pitanja o suštini mogu definirati kao počeci filozofije, ona su zapravo počeci duhovnosti, koja je urođena kod svakog čovjeka. Duhovnost je traganje za smislom, iskonska potreba pojedinca da kroz različita iskustva unaprijedi svoj duh, spozna više istine i postigne prosvjetljenje.

Hodeći stazama duhovnog traganja čovjek je iznjedrio raznovrsne predaje putem kojih je pokušao objasniti postignuta duhovna iskustva. Svrha ovih predaja bilo je prenošenje iskustva prosvećenih na druge, kako bi lakše razvili svjesnost i postigli duhovno buđenje. Prošlost je nažalost imala drugačije tokove, tako da je većina predaja išćezla ili je izgubila izvornu formu. Ipak su u različitim duhovnim tekstovima sačuvani artefakti tih predaja, sakriveni u moru suvišnih detalja. Odbacivanjem suvišnog, otkrivaju se jednostvane poruke čije razumjevanje vodi prosvjetljenju. Navedane predaje, poznate i kao gnostička ili ezoterijska učenja, otkrivaju znanja koja čovjeku na duhovnom putu daju neprocjenjivu jasnoću da je u svemu što postoji i u njemu samom prisutno Božansko. Stoga navodim neke od primjera čistog duhovnog znanja, iz različitih duhovno usmjerenih izvora:

„Bićete mudri i spoznati će te znanje, jer će te razviti duh, onako kako vas je Bog stvorio“.

Imanuelov Tamlud

„Jednom će se spoznati da ljudi ne žive samo na zemlji nego i u beskonačnom svemiru, i da ne žive samo u materijalnom svijetu, nego da njihov duh doseže drugi svijet, koji se ne može osjetiti čulima“. 

Imanuelov Tamlud

 „Otišli ste na dalek put da biste našli ono što već odavno posjedujete u sebi“.

Budha

„Spoznaj, što je pred tvojim licem, i skriveno će ti se otkriti, jer ništa nema sakriveno, što neće trebati da se otkrije“.

Tomino Evanđelje

„Probuditi se znači otkriti Božansko u nama i oko nas“.

Sufijski tekst

„Ako vaši umovi ostanu uronjeni u Božanskoj svjesnosti,  čak i dok obavljate svjetovne dužnosti možete ostvariti oslobođenje“.

Vede

„Postoji bezbroj zastora između nas i Boga, ali nema zastora između Boga i nas“.

Sufijski tekst

„Bog je vječna, sveprisutna, sveznajuća, svemoguća i sveprivlačna Osoba. On je Apsolut i Izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova i energija koje održavaju čitavo kozmičko postojanje“.

Bhagavad-Gita

„Božanska Svijest - Duh kao sveprisutni održavatelj i uzrok igre uspona i padova, zajedno sa Silom svog vlastitog Bića, s mjerom dovodi do raznih oblika stvaranja i razaranja“.

Bodhapaincadashika - Swami Lakshman Joo

Vrhovna Božanska Osoba ima nebrojeno mnogo pojava Svog sveprisutnog oblika koji vječno postoje u duhovnom svijetu. Ovaj materijalni svijet samo je odraz duhovnog svijeta, gdje sve postoji neiskrivljeno. U tom je svijetu sve u svom prvotnom obliku, oslobođeno od utjecaja vremena.

Śrimad - Bhagavatam

 Navedeni primjeri ukazuju na potrebu razvijanja duha i svjesnosti, jer ništa nije onakvo kakvim se čini. Oni govore o tome da prosvjetljen čovjek mora biti svjestan Božanskog u sebi i svemu što ga okružuje. A to može postići kroz sticanje duhovnog znanja o Božanskoj prirodi i Univerzumu. Sticanje znanja o iskonskoj i sveprisutnoj osnovi, koja proizilazi iz Božanske svijesti, suština je ovih duhovnih smjernica. Univerzum tako postaje duhovno polje unutar kog sve postoji. Duhovno polje je vječna paradigma postojanja, podloga iz koje svaka pojavnost izrasta u procesu Božanskog ostvarenja. Njegov Izvor prema tome je sam Bog, odnosno Božanska svijest. Na jednostavan način otkriva se totalna istina, da je duhovno polje najsuptilnija forma postojanja, i da je iznad svake čulne detekcije.

Današnji duhovni radnici usljed novog vala širenja percepcije stvarnosti, polako otkrivaju izgubljene oblike svjesnosti. Tome doprinose i naučna otkrića slobodoumnijeg dijela naučno-znanstvene zajednice. Zahvaljujući mukotrpnom radu kvantnih fizičara, dokazano je da atom, tačnije subatomske čestice posjeduju svijest, čije se izvorište još ne može nazrijeti. Stoga se sve više prihvataju duhovna tumačenja kao putokazi za razumjevanje Univerzuma. Atomi su tako prema Vedama uzroci stvaranja, koji predstavljaju unutrašnju snagu postojanja, pristekli iz Božanske vibracije AUM. Usklađujući to sa savremenim poimanjima, atomi su zapravo plodovi duhovnog polja, koje je izvor njihove svjesnosti. Kroz vlastito duhovno iskustvo spoznao sam glas Tao Om kao prvobitnu Božansku vibraciju i osnovu na kojoj sve počiva, koji je prema tome osnova duhovnog polja.

Duhovno polje je manifestacija Beskrajne Božanske svijesti i Izvor njene kreativne sile ili energije, nastalo sjedinjenjem Božanskih vibracija. Duhovno polje tvori atome, i utiče na njihovo povezivanje u molekule tvoreći tvari, koje izgrađuju mikrokosmos i makrokosmos. Na isti način duhovno polje uravnotežuje tvari, tvoreći život. A život je savršeno čudo i najznačajnija pojavnost u Univerzumu. Sa prvim životom započelo je doživljavanje Univerzuma, u svoj njegovoj pojavi. Podražaj okoline postao je pokretačka snaga života, koja ga je usmjeravala i oblikovala. Nagle promjene u tom razvoju, posljedica su bljeskova (ekspanzije) Božanske kreativne sile, ispoljene preko duhovnog polja. Stoga cjelokupno postojanje trebamo posmatrati kao nešto Božansko, stvoreno kako bi se život razvio i kroz život naše vječno biće proživjelo materijalno iskustvo. A svjesnost da su sva bića, duhovna bića koja proživljavaju iskustvo materijalnog života je najvažnija. Ona budi svijest o tome da je svako biće zasebno biće, i da je ono što ono percipira, zapravo stvarnost duhovnog polja, unutar koje razvija vlastiti duh.

 28.02.2010.

                   S V J E S N O S T  O  B O G U

Kroz moje dosadašnje tekstove susreli ste se s pojmom Boga, odnosno Božanske svijesti, tako da se pokazala potreba za ovim naslovom „Svijesnost o Bogu“. Iako možda smatrate da je koncept Boga prevaziđen i lažan, na osnovu svog duhovnog iskustva ne mogu se složiti sa tim. Naime, svaka duhovna aktivnost vodi nas interakciji sa Bogom, samo je pitanje da li smo toga svjesni ili ne.

 

U današnjem vremenu svojevrsnog duhovnog buđenja većina duhovnih tragaoca u samom početku odbacuje Boga kao lažnu duhovnu vrijednost. Tome je nesporno doprinjela zloupotreba Boga od strane religija, koje su zatiruči stvarno znanje o Bogu, nastojale i nastoje ovladati čovječanstvom. Zato se postavlja pitanje da li zbog religijske zloupotrebe trebamo odbaciti Boga.Da li trebamo slušati one koji smatraju da su na putu duhovne samospoznaje, samo zato što su „odbacili boga“. Kako bi premostili ove dvojbe, današnji duhovni tragaoci sve više odbacuju ovakve poglede. Međutim teško im je prihvatiti poimanje Boga, pa radije  pribjegavaju upotrebi mističnih termina poput Apsolut, Iskon, Logos, Duh, Kreacija i slično.

Kroz sva ova duhovna tumačenja, nastoji se svim pojavnostima dati neki smisao, objasniti porijeklo postojanja, svrhu života i cilj duhovnog traganja. Bezbroj informacija koje se podvode pod duhovne, izraz su raličite duhovne percepcije i one mogu samo u naznakama dati uvid u duhovno znanje. Iz tog razloga, trebamo se okrenuti vlastitom duhovnom traganju, jer jedino kroz vlastito i neposredno duhovno iskustvo možemo ostvariti spoznaju. Neposredno duhovno iskustvo vrača nas istinskoj prirodi i svakome na najrazumljiviji način otkriva znanje, koje se ne može u potpunosti objasniti i izraziti, niti ga može razumjeti ko ga nije doživio, te se kao takvo može činiti čudnim, nerazumljivim i neobjašnjivim. Vlastito iskustvo duhovne spoznaje iz kog je proizašla moja Svjesnost o Bogu, pokušati ću vam ukratko predstaviti na razumljiv način, iako se ono u potpunosti ne može iskazati.

Postigavši stanje duhovnog mira, tokom meditacije, spoznao sam iskonsko Jedinstvo i Sveprožimajuću snagu koja sve održava. Težeći dubljem razumjevanju spoznatog, došao sam do duhovnog otkrića da je Sveprožimajuća snaga zapravo sveprisutni zvuk, odnosno treperenje Tao Om, na kome počiva Jedinstvo Univerzuma. To me usmjerilo ka duhovnom traganju za Izvorištem glasa Tao Om, pri kom sam ostvario spoznaju da je Tao Om zapravo prvobitna Božanska vibracija, što proizilazi od Boga. Iz tog iskustva je proisteklo i moje razumjevanje Boga i Božanske prirode kao Beskrajne Svijesti. Božanska Svijest je prvobitna, vječna, neograničena i nesputana, svjetlost i Svjesno ništavilo, za običnog čovjeka Izvor postojanja, istinski Bog. Svjestan stvarne Božanske prirode, razumio sam porijeklo i prirodu postojanja. Postojanje je plod stvaranja, koje je zapravo način ostvarenja Boga, odnosno Sjedinjene Božanske Svijesti, izražene kroz Vrtlog svjetlosti, nastao sjedinjenjem glasa Tao Om. Svijest o tome otkrila mi je Božansku prirodu Univerzuma i Božiju sveprisutnost izraženu kroz glas Tao Om. Svjesnost o Božijoj sveprisutnosti približava nas Bogu, otklanja laž o različitosti i otkriva istinu da je sve što postoji Jedno. Istina o Jednoti suština  je postojanja i ukazuje na to da su Bog i Univerzum kao Božansko ostvarenje zapravo Jedno. A to Jedinstvo se ostavaruje kroz sveprisutni glas Tao Om, Božansku česticu prisutnu u svemu što postoji, i nama samima. Kao takav glas Tao Om je najsnažnije duhovno uporište, najčistija mantra, koja nas prema Bogu usmjerava i duhovno znanje otkriva.

Ovaj tekst nastavljam sa drevnom indijskom mudrošću: „ Ko Boga ne poznaje, odbacuje Ga; Ko Boga slabo poznaje, pokorava Mu se; A ko Boga poznaje uvjek Ga je svjestan. Ova mudrost ukazuje na tri tipa svijesti o Bogu: neznanje, nesvjesnost i svjesnost. Svijest o Bogu svake osobe zavisi od njene duhovne percepcije i znanja, te je ona različita kod svakoga. Duhovnih puteva ima onoliko koliko ima ljudi i drugih svjesnih bića, oni su poput niza potoka i rukavaca koji se uljevaju u jednu rijeku, koja vodi ka duhovnoj svjesnosti.

Znanje o Bogu koje sam stekao tokom duhovnog traganja, mogu nazvati samo jednim probuđenjem, koje mi je otkrilo osnovnu Božansku prirodu. Svjesnost da je Bog Tvorac i da je stvaranje način ostvarenja Boga, ukazuje na to da nema suštinske razlike između Boga i Stvorenog, ukazuje na Jednotu. To saznanje probudilo je u meni iskru duhovnosti, koja je potaknula buđenje svijesti bliske Bogu. A ta svjest izgrađuje produhovljen odnos prema Bogu, koji podrazumjeva postojanje intenzivne svjesnosti o Božanskom  prisustvu u svemu. Svjesnost o Božanskoj sveprisutnosti približava nas Bogu i ukazuje da možemo uvidjeti Božansku snagu u svemu i u nama samima. Bilo kroz unutrašnje ili vanjsko sagledavanje Božanske sveprisutnosti, posmatranjem našeg unutrašnjeg bića ili prirode koja nas okružuje.

Unutrašnje sagledavanje može se postići svjesnošću o sveprožimajućoj Božanskoj niti Tao Om, koju treba da spoznamo unutar sebe, kako bi je bili svjesni u svemu. Tao Om kao Božanski pečat putem kog Bog ostvaruje Jedinstvo sa svim, na najsuptilniji način nas približava Bogu. Vanjsko sagledavanje sastoji se u čulnom doživljavanju i otkrivanju Božanske prisutnosti u svemu, posmatranjem prirode i svemira. Ostala je i do dana današnjeg zabilježena mudrost mnogobrojnih mistika, da je svjesnima dovoljno da pogledaju svemir i spoznaju Boga. Sva takva iskustva nas vode ka jednoj novoj stvarnosti, koja nam može pomoći, da pored duhovnog unaprijedimo cjelokupni svoj život i spoznamo ono što je zaista bitno, svjesnost o fizičkoj prolaznosti i duhovnoj vječnosti.

06.02.2010.

Kontakt:

taoom2009@gmail.com

Iskre spoznaje:

Prije početka vremena,
od praskozorja svijeta.
Postoji jedno Biće,
Beskrajno i Savršeno.
Zvati ga možemo
Velikim Duhom. 
Iskonska svjesnost,
Bog.
 -----O-----
Iako Jedinstven,
Bog je u svemu ispoljen.
Beskonačna svijest,
koja sve sjedinjuje.
Prostran i Sveprisutan,
Nosilac postojanja.
Izvorište sveprožimajućeg
glasa Tao Om.
-----O-----
Tao Om je temelj,
osnova postojanja.
Duhovna čestica,
na kojoj sve počiva.
Sjedinjen ispoljava se
kroz Vrtlog svjetlosti.
Vječno ishodište stvaranja,
putem kog se ostvaruje Bog.
-----O-----
Tao Om je ključ,
što otvara vrata Istine.
Najčistija je Iskra duhovnosti,
što do prosvjetljenja vodi.
Iako nevidljiv Tao Om
ispoljen je u svemu.
Tao Om sve prožima, 
osnova je svih zakona.