TAO OM

Portal za alternativnu duhovnost i razvoj svijesti

              D U H O V N A   S K O L A   I   DIO

 

SAZNATI ZA PROCESE UMA I OSVIJESTITI UM

 Imati saznanje o nekoj emociji, odnosno saznati za neku emociju, znači prepoznati je, poistovjetiti se sa njom i reagovati na tu emociju. Život čovjeka neosvještenog uma obilježen je konstantno negativnim osjećanjima i negativnim mislima, o kojima ima saznaje samo djelimično i samo u određenim trenucima ili periodima. Često se može čuti: Počinje da me hvata strah. ili Sada osjećam bijes. Ustvari su se vibracije straha i bijesa dešavale od ranije, samo što čovjek nije imao saznanja o njima. Istinitije bi bilo tvrditi: Evo, «izlaze» mi strahovi, što bi uglavnom značilo da čovjek   u pitanju saznaje za strahove koji su ukorijenjeni u njegovoj individualnosti.

Imati saznanje o nekoj emociji, ne znači biti svjestan te emocije. Biti svjestan emocije znači prepoznati je, ali bez toga da se sa njom identifikuje, tj. posmatrati je kao vibratorni proces koji se dešava u okviru individualnosti. Ali, da se ne bude «uvučen» u tu emociju i da se na nju ne reaguje (u ovim slučajevima često biti svjestan i imati saznanje međusobno se preprliću). Precizinije rečeno, kada je čovjek svjestan njegove emocije i njegove misli uglavnom su usklađene sa Svijesti. Gore napisano ne znači potisnuti emociju. Osvjestiti emociju je skoro sasvim suprotan proces od procesa potiskivanja emocije. Osvjestiti emociju znači uskladiti je sa Svijesti, odnosno, pretvoriti emociju u individualizovanu Sveprisutnu Vibraciju Ljubavi.

Znači, sasvim osvještena emocija je usklađena sa Sveprisutnom Vibracijom Beskrajne Ljubavi, odnosno sa Svijesti. Potpuno osvješteni um «sastoji se» od Ljubavi u obliku ljudske emocije i od Znanja u obliku ljudske misli. Emocije i misli potpuno osvještenog uma savršeno su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan može se takođe definisati i na slijedeći način: Spoznavati Voleći i Voljeti Spoznajući.

Tokom osvještivanja nekog procesa uma, ima se u većoj mjeri saznanje o tom procesu, jer taj proces tj. vibracija tog procesa se usklađuje sa Beskonačnom Svijesti. Zbog toga se o tom procesu uma ima saznanje u potpunosti ili makar dobrim dijelom. Ovo može da da utisak da se strahovi, patnja, bijes povećavaju, dok se ustvari, baš nasuprot dešava njihovo usklađivanje sa Beskonačnom Svijesti. Prilikom osvještivanja uma ima se utisak da se misli i emocije brojno uvećavaju i da postaju jače, dok se, u stvari, saznaje za procese uma koji se „vuku“ ko zna od kada.

Psihologija i psihijatrija nude instrumente za saznanje o određenim procesima uma, ali psihologija i psihijatrija teško mogu da pomognu u korjenitom i potpunom rješavanju psihičkog poremećaja. Za trajno i potpuno rješenje takvog problema, neophodno je osvještivanje procesa uma i reprogramiranje karmičkih uzroka psihičkog poremećaja. Znači, za potpunu i «trajnu» eliminaciju negativnih emocija i negativnih misli, neophodno je eliminisati njihove uzroke koji «se nalaze» uvijek na nivou Beskonačne Svijesti. Jedan efikasan način za postizanje tog rezultata je molitveno pristupanje Božanskoj Svijesti, npr.: Molim Božansku Svijest da preobrazi karmičke uzroke (navesti vrstu psihičkog poremećaja i ime osobe).  Beskonačna Svijest „nalazi“ se van „dometa“ uma, odnosno Svijest je, između ostalog, i Matrica uma. Da bi se bilo na putu Pravog Iscjeljenja, neophodno je osvjestiti individualnost u svojoj cjelini. Pravo Iscjeljenje (bilo fizičko ili psihičko) postiže se kada je Svijest čovjeka Potpuno Sazrela. Sva ostala stanja su samo različiti oblici bolesti.

 

IMATI SAZNANJE O NEČEMU NE ZNAČI BITI SVJESTAN

 

 Čovjek neosvještenog uma mješa stanje saznanja  sa stanjem biti svjestan, zato i mješa termin imati znanje o nečemu sa terminom biti svjestan nečega. Jedino čovjek osvještenog uma može da prepozna razliku između imati saznanje i biti svjestan. Ne radi se o (ne)poznavanju jezika, već ovakvo nerazumjevanje potiče iz nepoznavanja stanja svjesnosti, odnosno onoga što znači biti svijestan. Ovakvo neznanje dovodi do pretpostavke da su imati saznanje i biti svjesni  isto. Biti svijestan je evolucija imanja saznanja, odnosno svjesnost je evolucija saznanja.

Osviješteni čovjek raspoznaje ogromnu razliku koja postoji između biti svjestan nečega i samo imati saznanje o nečemu. Neosvješteni čovjek ovu razliku ne raspoznaje. Za njega ova dva termina predstavljaju dva koncepta čije pravo značenje ne poznaje. Tvrditi da se zna šta znači biti svjestan, bez da se i bude svjestan, je kao kad bi se reklo da se zna šta znači plivati, a bez da se ikad ušlo u vodu. Naravno, znati šta znači plivati, ne znači da neko zna i da pliva. Osvješteni čovjek pije vodu blizu izvora i poznaje ukus izvorne vode, dok onaj ko samo ima saznanje o nečemu može samo da zamišlja kakav je ukus izvorne vode. Napisano metaforički, onaj ko je svjestan može da pije vodu, dok onaj ko ima saznanje o nečemu može o vodi samo da govori. Ali, kao što pričanje o vodi ne može da ugasi žeđ, tako ni samo razgovaranje ili razmišljanje o svijesnosti ne znači biti svjestan, iako duboko i temeljno razmišljanje oargumentu svjesnost  stimuliše procese osvještivanja. Za individuaciju Svijesti je naročito dobro kada o argumentu svjesnost govori čovjek koji Raspoznaje Stvarnost od iluzije ili još bolje čovjek čija je Svijest Sazrela. I samim svojim Postojanjem Bivajući Svjestan da Jeste i samim svojim Bitisanjem Bivajući Svjestan da Postoji, takav čovjek usklađuje vibracije ljudi sa Beskonačnom Svijesti. Pored toga on može da upotrijebi i usmeno prenošenje znanja kao instrument za dodatnu stimulaciju procesa osvještivanja.

Imati saznanje znači imati saznanje o nečemu. Stanje posjedovanja saznanja o nečemu, je okarakterisano takođe i identifikacijom sa onim o čemu se ima saznanje. Što znači da je okarakterisano stanjima kao što su: privlačnost, odbijanje, neugodnost, prijatnost, uzbuđenost, euforičnost, tuga...

Stanje biti svjestan ne može se opisati, ali da bi se približno imala ideja o tome, može se reći da biti svjestan znači ne identifikovati se sa onim o čemu se ima saznanje. Ovo znači takođe i to da ono čega se svjesno ne utiče na stanje uma, tj. «um ostaje miran». Identifikovanje se oslanja na osjećanja i misli koja nisu usklađena sa Svijesti, a kada se je svjesno, osjećanja i misli su usklađene sa Beskonačnom Svijesti. Biti svjestan okarakterisano je ne vezivanjem, neprivlačnošću, neodbojnošću... Biti svjestan okarakterisano je  Bezuslovnom Ljubavlju i „nedvojnom percepcijom“. U stanju svjesnosti čovjek zna čitavu Kreaciju (Svijest – vibracije – energije – materiju) kao Jedno, što ne znači da u tom stanju čovjek Raspoznaje Istinsku Stvarnost (Božansku Svijest) od iluzije (Kreacije). U stvari, u stanju biti svjestan, čovjek se identifikuje sa Svijesti i „doživljava“ Svijest kao Stvarnu. U stanju Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije čovjek Raspoznaje da je i sama Svijest, odnosno, svjesnost samo iluzija. Stanje Raspoznavanja Stvarnosti od iluzije je korak dalje od stanja biti svjestan.

Biti svjestan znači i percepirati stvari «direktno» i na neiskrivljen način. Kada postoji svjesnost, stvari se percepiraju onakve kakve jesu, a ne kakve se one čine kada se samo ima saznanje o njima. Kada čovjek Raspoznaje Stvarnost od iluzije, Zna da, u stvari, stvari ni nema. Kada je čovjek svjestan ono što se percepira ne biva „obogaćeno-začinjeno“ projekcijama, željama, iščekivanjima, strahovima...itd. Ne radi se o potiskivanju, što je jedna „zagušujuća“ aktivnost, već se radi o osvještenom svjedočenju slobodnog proticanja događaja.

U određenom smislu, ko je u stanju saznanja dok posmatra neku umjetničku sliku, preko nje će naslikati manifestaciju svojih projekcija. Onaj ko je osvješten, posmatra u miru sliku bez dodavanja projekcija. Stanje uma čovjeka koji je u stanju saznanja, zavisi mnogo od onoga što percepira, dok stanje uma tokom stanja biti svjestan «ne» zavisi od onoga što percepira. Naravno, na putu osvještivanja, momenti svjesnosti smijenjuju se sa periodima stanja saznanja. Ima onih koji uspjevaju da bivaju osvješteni u mnogim prilikama, ali u nekim prilikama, zapadaju u stanje saznanja. Sličan fenomen «smjenjivanja stanja» dešava se i na relaciji Raspoznavanje Stvarnost od iluzije - biti svjestan. To se događa dok se čovjek potpuno ne uskladi tokove uma i individualnosti Svijesti, tj. dok mu Svijest ne Sazri.

Slijedeći pristupi veoma pozitivno utiču na osvještivanje uma:

 

Molim Božansku Svijest da osvjestim um.

Molim Božansku Svijest da osvjestim (sopstvenu) individualnost.

Molim Božansku Svijest da mi uskladi vibracije sa Svijesti.

Molim Božansku Svijest da mi reprogramira karmu.

Molim Božansku Svijest da mi reprogramira samskare.

Molim Božansku Svijest da raspoznajem Stvarnost od iluzije.

Molim Božansku Svijest da osvjestim iluzornost Kreacije.

 

Izvod iz knjige:

“Saggio sulla maturazione spirituale - Esej o duhovnom sazrevanju”

Preuzeto i modelirano sa AstroZmaj.com

25.12.2010.godine;

               D U H O V N A   S K O L A   II   DIO

RASPOZNAVANJE STVARNOSTI OD ILUZIJE
 
 

 Biti ubjeđeni da je Kreacija (Beskonačna Svijest, vibracija, energija i materija) Stvarna, jeste privid koji proističe iz Nepoznavanje Sebe. Ljudski život je san za koji čovjek, koji ne Zna Sebe, koji se poistovećuje sa tijelom, sa umom, sa individualnom Svijesti i sa Beskonačnom Svijesti, vjeruje da jeste Stvaran. Za čovjeka koji se zaustavi na konceptualizaciji gore pomenutog, a bez Spoznaje Istinitosti toga, pomenuta argumentacija ostaće samo intelektualna špekulacija. Za onoga ko Zna Sebe, značenje gore napisanih koncepta jeste individualno spoznata Istina. Ko Zna Boga, Zna da Bog Jeste Jedina Stvarnost.

 Šta to u osnovi čini različitom iluziju od Stvarnosti, tj. iluziju od Boga? U Stvarnosti ništa, jer samo Stvarnost Jeste.  Drugim riječima, ne može se  praviti nikakva razlika, jer ne postoje dva«odvojena elemenata».  Samo  Bog  Jeste  Stvaran,  a njegove  manifestacije  ( Beskonačno  Znanje, Beskonačna Ljubav,  Beskonačna Moć,  vibracije, energije i materija)  su nestvarne.  Iluzija postoji samo kao iluzorni fenomen. Iako se to čini neopipljivim, raspoznavanje Stvarnosti od iluzije jeste najkonkretniji, kao i najvažniji, pokazatelj duhovnog sazrijevanja. Raspoznavanje je neopipljivo za nekoga ko ne raspoznaje, a vrlo opipljivo za onoga ko raspoznaje. Raspoznavanje Stvarnosti jeste pokazatelj, konkretno opipljiv u bilo kom trenutku, jer već i samo pitanje: 

 Da li ja raspoznajem Stvarnost od iluzije?, određuje direktan i nedvosmislen odgovor: Ne, ne raspoznajem. Onaj ko raspoznaje nema potrebe da postavlja takvo pitanje niti ga postavlja. On jednostavno zna da raspoznaje. Raspoznavanje Stvarnosti od iluzije je toliko «munjevito stanje» da raspršuje bilo kakvu sumnju po tom pitanju.

 Naravno, ima i onih koji se zavaravaju da raspoznaju Stvarnost od iluzije, ali lažno raspoznavanje ispliva na površinu. Opipljivi dokaz da se zaista raspoznaje ili da se samo zamišlja da se raspoznaje, proizlazi iz ponašanja osobe u pitanju. Vezanosti, reakcije uslovljene vjerovanjem da je svijet stvaran, poistovećivanje sa emocijama, mislima i ponašanjem, razočaranost iščekivanjima..., konkretni su i neosporivi dokazi da se svijet percepira kao stvaran i da se time ne raspoznaje Stvarnost od iluzije. Takođe otuđenost od događaja, od ljudi, od emocija..., sigurno ne predstavlja raspoznavanje, već je ta otuđenost samo jedno stanje čoveka neosvešćenog uma, samo jedan drugačiji pristup životu. Iluzija koja sama sebi pristupa na poseban način.

«Razlika» između Stvarnosti i iluzije je nezamisliva i ne može se riječima ili na neki drugi način vjerodostojno opisati. Ono što se može koliko toliko vjerodostojno zamisliti, opisati i objasniti je sigurno u okviru iluzije na relaciji vibracije - energija - materija. Svijest je takođe iluzija, ali se ne može vjerodostojno opisati. Raspoznavanje Stvarnosti od iluzije može se samo individualno Spoznati. Time, gore pomenuti pokazatelji u vezi Raspoznavanja, nisu ništa drugo nego okvirni pokazatelji, bez ikakve vjerodostojne vrijednosti. Samo onaj ko raspoznaje, može raspoznavati. Ko zna, zna. Ko ne zna i ne može da zna sve dok ne sazna.      Molim Božansku Svijest da Raspoznam Stvarnost od iluzije

  LAŽNO DUHOVNO SAZRIJEVANJE

Lažno duhovno učenje se zasniva na duhovnim konceptima i argumentima, ali ne daje značajnosti osvještivanju uma, odnosno ne sadrži metode za osvještivanje uma, odnosno individualnosti. Lažno duhovno sazrijevanje je kada je neko ubeđen da duhovno sazrijeva, ali u stvari nije tako, uglavnom zbog toga što on nedovoljno osvještava um, odnosno individualnost. Dakle, glavni «krivac» lažnog duhovnog sazrijevanja je nizak stepen osvještenosti uma, nedovoljan za konkretnu individuaciju Svijesti. Često su «žrtve» lažnog sazrijevanja i oni pojedinci koji iskreno i predano meditiraju godinama, pa čak i decenijama, ali pošto sistem koji koriste ili način na koji ga koriste, ne osvještava u odgovarajućoj mjeri um, oni nastavljaju da se vrte u krugu oko sebe, umjesto da se kreću ka Sebi.

Izaći iz takve situacije vrlo je teško i to uglavnom iz slijedećih razloga: pošto su sebi izazvali san lažnog duhovnog sazrijevanja, teško da će učiniti da se u njihovom snu pojavi neko ko bi ih mogao upozoriti na problem na koji su naišli, tj. na problem lažnog duhovnog sazrijevanja. Pored toga, iako bi im neko ukazao na situaciju u kojoj se nalaze, za njih bi bilo vrlo teško da prihvate da je to tako. Njihova reakcija često je sledeća: sve ove godine potrošene (uložene) u meditiranje, razni kursevi, traženje učitelja, svi oni savjeti «prosvetljenih» koje sam sreo, uloženo toliko energije i truda. Ne, ne mogu sve to tek tako da odbacim! Pa, nije moguće da ne sazrijevam! Normalno je da ovakva reakcija spriječava mogućnost promene pravca i spriječava oplemenjivanje svega dobrog što je čovek nakupio tokom godina «duhovne prakse». Zbog neosvještenog uma, čovjek izmučen virusom lažnog sazrijevanja, pretvara i najosvešćujuća učenja u mjesečarske koncepte, umjesto da ih iskoristi za Buđenje. Pored toga, čovjek koga mučivirus lažnog duhovnog sazrijevanja, brka dva termina: imati saznanje o nečemu biti svijestan.

Mnogi koje muči ovaj virus lažnog duhovnog sazrijevanja, uobražavaju da je ono čime se oni bave jedan duhovni sistem, odnosno uobražavaju da ih ono čime se bave i način na koji to rade čini duhovno razvijenim bićima. Svijet je pun disciplina, «prodatih» kao duhovne, a koje nude vrlo malo stimulansa za duhovno sazrijevanje. Draž takvih disciplina potiče od toga što pomažu da se sanja prijatniji san (san bavljenja duhovnošću) od onog, pa recimo tako, «običnog» sna.

Pomenute vrste i razlozi lažne duhovnosti, nisu opasni, ali čine da se čovjek zavarava da duhovno sazrijeva. Mnogo je opasnije za pojedinca, ali često i za kolektiv, ono lažno duhovno sazrijevanje koje se izliva u abnormalnu nabujalost «duhovnog ega», kao na primjer: ja meditiram, pratim jedan duhovni put i bolji sam od ostalih koji ne meditiraju i ne bave se duhovnošću. Ja sam izabranik, pa čak i ja sam prosvetljen. Obično su posljedice takvog pristupa duhovnosti i životu izolacija, suđenje drugih, kritikovanje onih koji nisu na takozvanom «pravom putu», stvaranje duhovnog elitarizma, uvjerenje da se je (često jedini) nosilac neoborivih Istina... Takav  «stav» može čak i da se pretvori u «klasično ludilo», odnosno u psihičke patologije... Jedan od razloga zbog kojeg se javlja pomenuti problem jeste stepen viši od kolektivnog prosjeka osvještenosti uma (dovoljno visok stepen da može čovjeku da pojača privid da je duhovno više «zaslužan» nego drugi; tako nastupa duhovna gordost: ja sam svijestan drugi spavaju, drugi ne razumiju istinu, samo je ja razumijem), ali taj stepen nije prikladan za konkretno razvijanje procesa, neophodnih za istinsko napredovanje u sazrijevanju. Dvije kratke i jednostavne molitve, koje nam pomažu u početnom prevazilaženju ovog problema su: 

Molim Božansku Svijest da mi reprogramira karmičke uzroke duhovne gordosti,

Molim Božansku Svijest da uspijem da Volim sebe, Sebe i druge.

Još jedan razlog pojave problema lažnog duhovnog sazrijevanja jeste i bavljenje energijama (energetska aktivnost), ali bez osvještivanja uma. Osoba koja radi sa energijama često stiče energetske sposobnosti i sposobnosti isceljivanja i tako počinje da daje značaja činjenici da je on u stanju da upravlja energijama, dok su u stvari, zbog neosvještenog uma, energije te koje upravljaju njime, odnosno njegovim umom i fizičkim tijelom. Zbog niskog stepena osvještenosti, takav energetski operater «vezuje se» i za negativna energetska polja, koja ne rijetko «prenosi» i svojim saradnicima i pacijentima. Naravno, ako se energetska aktivnost ne odvija kako treba, počinje za to da krivi negativne energetske entitete. Osvještćen um sam po sebi je najbolji instrument za energetsko pročišćenje, pogotovo ako se ujedini sa molitvama:

Molim Božansku Svijest da eliminiše negativne energije; 

Molim Božansku Svijest da reprogramira energije;

Molim Božansku Svijet da negativne energije pretvori u pozitivne;

Molim Božansku Svijet da reprogramira karmu energija;

Takav tip energetskog operatera ostaje zapetljan u svijetu energija, miješa rad sa energijama i duhovno sazrijevanje i zaluđuje se da je svijet energija polje najvišeg djelovanja, dok je svijet energija tek predsoblje predsoblja duhovnog sazrijevanja. Naravno rad sa energijama može biti odličan instrument za stimulaciju sopstvene Svijesti. Za duhovno sazrijevanje , pod uslovom da se radi na «aktivan» način i na osvještivanju uma, odnosno cjelokupne individualnosti.

Bavljenje duhovnosti može postati vrlo opasno ako nije oplemenjeno osvještivanjem uma i cjelokupne individualnosti. Pošto je osvještivanje individualnosti sinonim za duhovno sazrijevanje, bez osvještivanja ne može se postići ni duhovno sazrijevanje. Baš su ritam osvještivanja, «postignuta» svjesnost, a kasnije i (stepen) raspoznavanja Stvarnosti od iluzije ti koji određuju u kojoj mjeri pojedinac zaista duhovno sazrijeva. Tragalac mora biti vrlo budan, jer neosvješteni um je odličan instrument za samozavaravanje čovjeka. Što više čovjek neosvještenog uma «napreduje», može da upada u sve suptilnije zamke sopstvenih i tuđih zabluda. Pošto je neosvještenost uma osnovni razlog lažnog sazrijevanja, korisno je upitati se: sistem sazrijevanja koji koristim stimuliše osvještivanje uma ili ne?

U svakom slučaju, onaj ko praktikuje neki od duhovnih sistema, odnosno vjeruje da je ono čime se bavi duhovna disciplina, ali na njegovom putu nedostaju znaci da zaista sazrijeva, bilo bi dobro ako bi se upitao da li se tom disciplinom bavi odano ili je samo duhovni turista? Bilo bi dobro takođe ako bi se upitao da li ono čime se bavi daje efektivne rezultate u sazrijevanju ili se samo upustio u jednu turističko-duhovnu avanturu? Nedaća iz koje je dosta teško izvući se, takođe i zbog toga što su pripadnici duhovno-turističke avanture obično ubjeđeni da sazrevaju i prihvataju lažno kao istinito, definišući neznalicom, lažovom, pa čak ponekad i heretikom, čovjeka koji im nudi istinite riječi i mogućnost «izlaza» iz njihovih zabluda. Biti duhovni turista samo po sebi nije toliko opasno, ako je čovjek «namjerno odlučio» da bude duhovni turista. Ono što je važno je da se ne zavara da duhovno sazrijeva, jer se tako duhovni odmor odmah pretvara u laganje sebe. 

 Izvod iz knjige:

“Saggio sulla maturazione spirituale - Esej o duhovnom sazrevanju”

Preuzeto i modelirano sa AstroZmaj.com

29.12.2010.godine;

Kontakt:

taoom2009@gmail.com

Iskre spoznaje:

Prije početka vremena,
od praskozorja svijeta.
Postoji jedno Biće,
Beskrajno i Savršeno.
Zvati ga možemo
Velikim Duhom. 
Iskonska svjesnost,
Bog.
 -----O-----
Iako Jedinstven,
Bog je u svemu ispoljen.
Beskonačna svijest,
koja sve sjedinjuje.
Prostran i Sveprisutan,
Nosilac postojanja.
Izvorište sveprožimajućeg
glasa Tao Om.
-----O-----
Tao Om je temelj,
osnova postojanja.
Duhovna čestica,
na kojoj sve počiva.
Sjedinjen ispoljava se
kroz Vrtlog svjetlosti.
Vječno ishodište stvaranja,
putem kog se ostvaruje Bog.
-----O-----
Tao Om je ključ,
što otvara vrata Istine.
Najčistija je Iskra duhovnosti,
što do prosvjetljenja vodi.
Iako nevidljiv Tao Om
ispoljen je u svemu.
Tao Om sve prožima, 
osnova je svih zakona.