TAO OM

Portal za alternativnu duhovnost i razvoj svijesti

 Z A P I S   I Z   Z A L E Đ E N E    S T V A R N O ST I

„Ono smo što mislimo, sve što jesmo proizlazi iz naših misli, koje i oblikuju svijet.” Gautama Buda

Jedna od prvih barijera, na putu duhovnog buđenja je zov zaleđene stvarnosti. Zaleđena stvarnost je kruto shvatanje životnih okolnosti, na koje naviknemo sebe i unutar kojih po navici počnemo svakodnevno kretati. Ona se dakako razlikuje od psiholoških pojmova rutine i zone komfora. Ona je iznad toga i sa starenjem postaje jedan od glavnih uzroka duhovnog propadanja.

 

Uobičajeni život naše biće separira po životnim razobljima i kroz to nasilno prekida jedan tok svjesti izmišljenim životnim prekretnicama. Takvo shvatanje životnog puta društvo je prepoznalo kao za život poželjno ponašanje, ponašanje koje se zove sazrijevanje. Takva pojednostavljena suština života je ništa drugo do operativni program koji društveni sistem čini stabilnim i samoodrživim. Društvo po svojoj definiciji zajednice ljudi mora svakog pojedinca regrutovati i uklopiti u onoj mjeri dok pojedinac život ne shvati kao borbu kojom izbjegava životnu tegobu. I upravo takav pristup, uvjetuje drugu važnu komponentu čovjekovog života, kojoj je podređeno sve htijenje čovjeka. Riječ je o klasnoj predodređenosti, koju uvjetuje splet okolnosti i sposobnost prilagođavanja datim okolnostima, kao i sposobnost otupljivanja na mišljenja mladosti, mišljenja o životnoj teškoći i kapacitetu pomirenja sa različitim životnim iskustvima.

Život je ipak puno više od kolotečine, u koju upadamo kao u rijeku, čijoj struji se ne možemo oduprijeti. Duhovni rad zahtjeva da idemo uzvodno, da pomjeramo granice sopstvene izdržljivosti i postanemo živa promjena.

Život ne predstavlja samo bivanje i interkacije sa vanjskim svijetom, život zahtjeva samospoznaju i samorazumjevanje sebe kao bića, a ne sebe kao identiteta. Ipak, većina ljudi djeluje na osnovi naučenih obrazaca ponašnja. Njihova svijest je ispunjena uvjetovanim umnim sadržajima. I samo malim uplivom u takvo stanje svijesti, može se predvidjeti ponašanje svakog čovjeka ponaosob. Od te činjenice ne može se pobjeći, ali ona nam može pomoči da razumijemo s čim imamo posla. A to je masovna hipnoza koju djeli većina pripadnika ljudske vrste. Zov ove hipnoze je za većinu ljudi neodoljiv, on ljude čvrsto drži u zagrljaju iluzije i pruža im iluziju sigurnosti.

Zaleđena stvarnost nije ultimativna niti jedina moguća na nivou materijalne egzistencije. Svjesnost da naš doživljaj stvarnosti nije neposredan, već je uvjetovan filterima čula, upućuje nas na polja stvarnosti koja trebamo razumjeti. Zapravo nema ni jednog podražaja koji je prosto gledajući, došao iz vanjskog svijeta, a da nije prošao kroz niz filtera, prije nego ga možemo nazvati dožvljajem. U punom smislu doživljaj je rezultet umnog dekodiranja čulnih podražaja.

Ipak, postoji izlaz iz okova zaleđene stvarnosti i iluzija koje nam nudi. Taj izlaz se naziva „budnost“ ili „prosvjetljenje“, a predstavlja napuštanje umnih programa i svjesno istupanje iz naučenih obrazaca ponašanja. Kada se jednom postigne budnost ona je stabilna i nesumnjiva. Put do „budnosti“, do „prosvjetljenja“ nije ni malo lagan,  prepun je prepreka, lažnih proroka i zova drugih iluzija.

 Onaj koji krene u potragu za prosvjetljenjem mora da ide još dalje od sebe. Važno je da to potpuno razumije. Samo tada potraga može biti moguća. Ko odluči da želi naći sebe, mora biti staložen, neuznemiren i napustiti sva umna traženja. Ono što stvarno jeste može se vidjeti samo u savršenom miru i praznini. Cilj prosvjetljenja je postići  stanje u kojem jednostavno jesmo, gdje nema nikakve radnje, gdje nema dima da nagovijesti djelovanje i ostaje samo gorući plamen bića, gdje ostaje samo prava priroda, gdje čak niti misao “Ja jesam” više ne postoji, gdje ostaje samo postojati. To je istinska priroda praznine, iz čije spoznaje izrasta buđenje. To je to tačka na kojoj ne vidite svijet vanjštine već istinu. U ovoj se rupi, u ovoj praznini ruši se zid koji vas spriječava da upoznate sebe, tu se dižu zavjese misli i mudrost sviće. Tada dolazi vizija, tada dolazi ostvarenje. Ali riječ “vizija” i “ostvarenje” nisu do kraja odgovarajuće jer ovdje nema razlike između onoga tko zna i znanog, nema razlike između subjekta i objekta. Ovdje nema niti znanog niti onoga koji zna, samo znanje. U kontekstu niti jedna riječ nije prava. “Ne-riječ” je jedina odgovarajuća riječ. 

Sarajevo, 30.05.2019. godine;